Ni mještani ovog kraja nisu ostajali praznik ruku, pa se često dešavalo da pronađu neki predmet iz doba Rimljana koji bi kasnije završio kao eksponat u nekom od srpskih muzeja. Ipak, ima i onih koji na Rudnik dolaze u nadi da će pronaći arheološko blago, koje će kasnije unovčiti.

"Sve češće se na Rudniku mogu vidjeti ljudi koji nelegalno dolaze sa detektorima i vrše iskopavanje svega i svačega, vjerovatno misleći da će pronaći neke predmete koje će kasnije skupo prodati. Područje čitave planine je prava arheološka riznica i ima puno nalazišta. Ja sam sasvim slučajno u blizini nekadašnjeg Rimskog groblja pronašao kašiku iz doba imperatora Klaudija, na njoj se nalazio njegov grb i poklonio sam je", priča za RINU Budimir Vasić mještanin Rudnika.

Osim u vrijeme Rimljana, arheološki nalazi dokazuju da se i u praistorijskom dobu na vrhovima Rudnika eksploatisala ruda na najprimitivnije načine. Rudnik Prljuša star skoro šest hiljada godina tada je bio jedini izvor života praistorijskom čovjeku.

Danas, sa ovog mjesta se pruža veličanstveni vidikovac na pola Šumadije, a gdje god da se okrenete obasjaće vas sjaj poludragog kamena - gorskog kristala, prenosi "B92".

"On se u praistoriji koristio kao alat jer je izuzetno oštar i može da prereže neke druge materijale. Svi ti dokazi pokazuju kako su se tada ljudi snalazili i borili da prežive ne birajući načine. Sve su pronalazili u prirodi i od toga živjeli. Za poludragi kamen gorski kristal važi vjerovanje da odbija negativnu energiju, pa ga ljudi često nose i kao neku amajliju. Na kiši se pere, a na suncu puni zato ne treba da čudi što sija na ovom lokalitetu", izjavio je Momčilo Paunović direktor Doma kulture na Rudniku.

Detaljna arheološka itraživanja na ovoj planini započela su 2009. godine u saradnji sa Ministarstvom kulture.

Za ovih jedanaest godina na padinama Rudnika osim praistorijskih i antičkih tragova pronađeni su ostaci i srednjovekovnih građevina, za to vrijeme potpuno neobičnih.

Rudnici bakra i zlata bili su sa jedne strane blagosov, a sa druge prokletstvo, jer su zbog velikoh bogatstva Rudnik željeli da osvoje mnogi.

Zato su se na njegovom području nalazile i brojne radionice u kojima se pravilo srednjovekovno oružje, pa se može reći da je ova planina u to doba bila i centar namjenske industrije.

O specijalizaciji za odrđene vrste oružja govore i imena današnjih sela poput Kopljare, Štitare i Lukare.

"Zapovjednici srpske vojske i plemići u to vrijeme morali su da budu i poliglote, zbog velikog broja stranih trgovaca. Na Rudnik je u to vrijeme u zapečaćenim olovnim plombama (slično današnjim šleperima) stizala luksuzna roba, a izvozila se ruda. Srebro, zlato i olovo išlo je u Borač, a zatim dalje prema Beogradu. Arheološki nalazi otkrili su srednjovekovnu Srbiju kao bogatu zemlju, dobro uređenu zakonima i sa razvijenom administraciojom", rekao je Dejan Radičević profesor na Filizofskom fakkultetu u Beogradu.

Planina Rudniki i ove godine bila je mjesto gdje su arheolozi vršili izuzetno bitna istraživanja.

Urađena su iskopavanja na lokalitetu Drenje, gdje je pre pet godina pronađen pečatnik kneza Lazara. Pretpostavlja se i da se na Rudniku nalazila i kovnica novca.