U zavisnosti od proizvoda, na deklaracijama artikala mora da piše "upotrebljivo do" ili "najbolje upotrijebiti do". Postavlja se pitanje po čemu se razlikuju ta dva termina i kvalitet prehrambenih proizvoda, kojima je zbog približavanja isteka roka najčešće snižena cijena.
Ukoliko se neki proizvod nudi sa velikim popustom, to najčešće znači da mu uskoro ističe rok upotrebe. Obaveza trgovaca je da vidno obilježe kada rok ističe.
Vesna Perinčić iz Republičke unije potrošača ističe da rok važenja istaknut na ambalaži propisuje proizvođač i da je u datom roku artikal ispravan za korišćenje i konzumaciju, osim u slučaju oštećenja proizvoda pod uslovom da to utiče na sam proizvod.
"Ako je robi istekao rok, ona se ne može dalje upotrebljavati, već se postupa u skladu sa zakonom i procedurama za uništavanje hrane biljnog ili životinjskog porijekla od strane licenciranih firmi za to", kaže Perinčićeva.
U zavisnosti od robe, na deklaracijama mora da piše "upotrebljivo do" ili "najbolje upotrijebiti do". "Upotrebljivo do" stoji na namirnicama koje ne smiju da se koriste poslije navedenog datuma zbog mikrobiološke neispravnosti.
"To su lako kvarljive namirnice, mlijeko, jaja i meso, a imamo i oznaku 'najbolje upotrijebiti do' koja se koristi za sve ostale proizvode koji mogu da se koriste i nakon tog roka, ali mijenjaju neka karakteristična svojstva. To su keks, tjestenine, čokolada, čajevi, kafa, brašno, pirinač. Ono što je za potrošače bitno jeste da ukoliko proizvod ima oznaku 'najbolje upotrijebiti do', onda mogu da ga koriste i poslije tog roka, ali taj proizvod ne smije da se nađe u prometu", navodi Perinčićeva.
Obavezno mljevenje mesa na licu mjesta
U prodavnicama, pored izloženog svježeg mesa mora da stoji deklaracija sa podacima o tome gdje je proizvedeno, datum klanja i rok upotrebe. U vitrinama ne bi smjelo da se nalazi mljeveno meso, već trgovac mora da ga samelje na licu mjesta.
Trgovci ovaj propis često zaobilaze tako što mljeveno meso prodaju pod nazivom "smjesa za ćevape i pljeskavice".
Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije ističe da je jako bitno da proizvodi kojima je istekao rok više ne mogu biti u prometu u maloprodajnim objektima.
"S druge strane, postoji mogućnost da kupite određeni proizvod, da je on u roku trajanja, a da više nije za upotrebu. Tu se nešto desilo u zavisnosti kako je bio skladišten, kako se čuvao u rashladnim vitrinama, kada potrošači imaju pravo da se žale na takav proizvod i da dobiju određenu kompenzaciju", dodaje Stanić.
U inostranstvu su rokovi za korišćenje zamrznutog mesa kraći nego u Srbiji pa ga neki trgovci kupuju pred istek roka po bagatelnim cijenama. Mogu da ga prodaju, ali potrošač o tome mora da bude obaviješten.
Meso i jaja opasnost, voće i povrće nisu
Prema riječima direktora Instituta za opštu i fizičku hemiju, Stevana Blagojevića, meso kada promijeni boju znači da je došlo do oksidacije i da nije za upotrebu.
"Voće i povrće nije ni blizu tako opasno kao meso. Bakterije su dio voća i povrća, one žive s njima. Drugo, udarci kod voća utiču na to da bakterije dođu na to mjesto. Malo isiječete nožem i gotovo. Opasnost predstavljaju jaja i mlijeko. Mliječni proizvodi imaju bakterije koje dovode do vrenja, pa mliječni proizvodi kada prođe rok se ukisele i nije pogodna pe-ha vrijednost za jelo", kaže Blagojević.
Dodaje da jaja prije svega mogu imati salmonelu, ali da se i po boji može procijeniti da li su dobra, jer ako je sjajna ljuska, to obično znači da su svježa.
"Zamrzavanje hrane je jedan od najmodernijih načina čuvanja proizvoda. Posljednjih 20-30 godina je to postao jedan od najbezbjednijih načina čuvanja hrane. Zamrzavanje hrane na minus 18 je ono što je i za 'sudnji dan'. Tako da je to najbezbjednija hrana", ističe Blagojević.
Gost Beogradske hronike objašnjava da šećer, so, brašno i ostale suve namirnice traju jako dugo, jer su suve, nemaju vlage, a kada nema vlage nema bakterija koje napadaju hranu, tako da nam mogu stajati zatvorene i nekoliko godina bez problema.