"Njemačka više nije obećana zemlja", može se čuti kako govore oni koji su ipak odlučili da se vrate kući.
Dok ima onih koji razmatraju odlazak van svoje zemlje, rijetki su oni koji odu, pa odluče da se vrate, ali ipak i to se desilo. Milan se vratio iz Njemačke poslije 11 godina, te je porodicu i građevinsku firmu preselio u rodni Imotski i kako kaže sada mu je srce na pravom mjestu.
- Definitivno je konačno, nedostaje mi domovina, Imotski, Zagreb i želim da budem tamo sada. Hrvatska nije napredovala koliko je Njemačka propala, plate su porasle 10 do 15 odsto, a sve je postalo nenormalno skupo - kaže za Danas.hr Milan Katanušić, povratnik iz Njemačke.
Situacija nije mnogo drugačije ni kada je Srbija u pitanju. Mnogi su odlučili da se vrate rodnoj zemlji gdje su započeli sopstvene biznise.
Kako je Telegraf pisao, jedan Srbin nakon 22 godine života "preko bare" odlučio je da se vrati u rodnu zemlju. Kako kaže ,"pretežno se razočarao u kvalitet života".
- Godine prolaze a svi jure neke kredite i nemaju posle ni 5 minuta slobodnog za kafu. Vidim da ima dosta tema: 'napuštam Srbiju, ali nema dovoljno ovih. Ne znam jer zato što se ljudi stide ili je nešto drugo u pitanju. U svakom slučaju pitajte šta želite- rekao je on.
I dok su mišljenja podeljena da li je trebalo da ostane ili ne, Telegrafu su ovaj put više pažnju privukli razlozi drugih ,,koji su odlučili da odu, pa da se vrate".
- Ovo potpisujem. Bio sam u ozbiljnoj depresiji od samoće u inostranstvu, sve mi je bilo sivo kao nebo tamo. Svaki dan proklet, isti, siv sa nenormalnim osjećajem usamljenosti i teskobe. Sabijao sam posao, ali sam duboko u sebi bio nesrećan, jer sam izuzetno ekstrovertna i društvena osoba. Tamo nisam imao nikog, htio sam da se družim, ali je dosta to bilo usiljeno i uvijek na moju inicijativu, a da molim nekog za druženje i vrijeme, nisam htio. Prijateljstvo je dvosmjerna ulica. Paradoksalno, ali kad sam se vratio, "progledao" sam. Svijet oko mene je ponovo dobio boje po povratku u otadžbinu - stoji u jednom od komentara dok se dodaje u drugom:
- Ista priča. Kako kaže moj jaran, "nije sve u parama, ima nešto u zlatu i dijamantima". Svaki dan je isti. Nema ništa spontano. Jedno sto me usreći to što kupim nešto na kartici sa parama koje nemam, stvari koji mi ne trebaju. Ali i to prođe poslije pet dana i dođemo na isto.
