Odlazak u trgovinu iz dana u dan sve je skuplji s obzirom na rast cijena, no kupce vrebaju i druge zamke. Savjetuje im se da detaljnije provjeravaju deklaracije na proizvodima i obrate pažnju na okus jer se sve više proizvođača koristi suptilnom metodom kako bi zaradili.
Potrošači koji su već izmučeni kontinuiranim poskupljenjima u posljednje vrijeme suočeni su s novim problemom kojeg mnogi zapravo nisu ni svjesni, a radi se o – skimpflaciji.
Prvo su povećane cijene, potom je smanjena težina proizvoda, a sada se smanjuje i kvaliteta. Dakle, zahvaljujući skimpflaciji, za isti novac ili čak skuplje dobivamo puno manje.
Radi se o novom triku proizvođača koji je teško uočiti na prvu. Tačnije, primijetiće je samo oni koji uredno čitaju deklaracije ili duže vrijeme koriste isti proizvod pa će primijetiti razliku u okusu.
"Sladoledi jednog proizvođača čiji sam vjerni kupac više nisu kremasti kao što su bili. Isto tako, kad ih donesem iz dućana i stavim u hladnjak te ponovno zamrznem, osjetim poslije komadiće leda pod zubima što prije nije bio slučaj. Osim toga primijetila sam da neki imaju i 30-ak posto više kalorija što znači da stavljaju više šećera i tako kompenzuju okus za druge, vjerovatno skuplje sastojke kao što je kakao, a smanjen je i udio mliječnih masti. Ne trebam ni teći da je sladoled skuplji nego prošlog ljeta", govori ogorčena čitateljka portala "Dnevnik".
Šrinkinflaciju smo savladali proteklih godina i s njom je bilo lakše: manja količina u pakovanju ili promjena u težini bila je vidljiva golim okom ili je bilo dovoljno proizvod staviti na vagu.
No, skimpflaciju ili smanjivanje kvaliteta proizvoda puno je teže uočiti, a platićemo isto ako ne i više.
Mnogi su se proizvođači odlučili promijeniti sastav proizvoda nauštrb kvaliteta pod pritiskom poskupljenja sirovina kako ne bi drastično dizali cijene ili izgubili profit.
Međutim, mnogi su ovakvu situaciju iskoristili i za lov u mutnom, odnosno za povećavanje zarade nauštrb kvaliteta.
Mijenjaju omjere sastojaka ili skuplje zamjenjuju jeftinijim – na primjer, učestalo je maslinovo ulje zamijeniti suncokretovim, a suncokretovo palminim.
Brojni proizvođači smanjuju količinu kakaoa i orašastih plodova u čokoladama, a šećer zamjenjuju glukozno- fruktoznim sirupom.
Drugi problem je što u mnogim slučajevima ni nema podataka na pakovanju koji bi ukazivali da se nešto u sastavu proizvoda promijenilo.
Skimpflacija je već uzela maha u mnogim zemljama, a mediji u Velikoj Britaniji i Njemačkoj sve se više bave ovom problematikom.
Kupci koji se bore s porastom troškova života, javljaju se u sve većem broju udrugama potrošača i tvrde da njihovi omiljeni proizvodi izgledaju drugačije i imaju malo drugačiji okus. Ovaj trend nije zaobišao ni hrvatsko tržište, ali niko ne reaguje, kaže Ana Knežević iz Hrvatskog udružennja za zaštitu potrošača.
"Problem je što naši potrošači ne čitaju deklaracije, ne obaziru se na njih. Jednostavno nisu edukovani. Tako da ne dobijamo pritužbe takve vrste. Osim toga, ovo je prevara kupaca kojoj je puno teže ući u trag. Trebali bismo čuvati ambalažu proizvoda pa vidjeti šta se mijenja kroz određeno vrijeme ili nositi proizvod na analizu", kaže Knežević.
No, tek je nešto bolje kod na primjer potrošača u Velikoj Britaniji. Istraživanje je pokazalo da je dva posto Britanaca izjavilo kako je primijetilo smanjenje kvaliteta sastojaka u svojim omiljenim proizvodima, dok je cijena ostala ista ili se povećala.
"Ma naši potrošači ne čitaju deklaracije, samo gledaju da prođu jeftinije i da im ostane koji novčić više. Sastav proizvoda se naravno ne smije mijenjati bez da se uskladi s deklaracijom, ali to je u rukama Državnog inspektorata. U svakom slučaju, potrošačima savjetujemo da dobro provjere što kupuju, da čitaju deklaracije na onom što kupuju i da prijave nepravilnosti", govorei Igor Vujović iz udruženja Potrošač.
Еdukaciju potrošača pa tako i o skimpflaciji trebala bi sprovoditi udruženja potrošača, ali ona se žale da nemaju dovoljno sredstava za šta krive državu. Ovakve prevare sa sastojcima u proizvodima jedino možda neće proći kod onih koji su navikli na određen nivo kvaliteta i koji će zamjenu potražiti kod drugog proizvođača.
Skimpflacija takođe može biti prisutna i u segmentu kvaliteta usluga, a veže se uz nedostatak radne snage. To može značiti duže čekanje u banci jer je smanjen broj službenika, tramvaji i autobusi u gradskom prevozu koji rjeđe voze, teleoperateri smanjuju broj radnika u pozivnim centrima tako da potrošači duže čekaju dok neko riješi njihov problem, aviokompanije smanjuju težinu prtljaga koja se može unijeti, iako je cijena karte ista…
