Prije godinu je iz Indije došao u Srpsku u potrazi za boljim životom. Danas radi kao pekar, kaže, i više je nego zadovoljan uslovima rada, a naročito platom.
Volio bi da i ostane ovdje. Za sad od srpskog jezika zna reći kojim zanimanjem se bavi.
„Vidjećemo, volio bih ostati ovdje kada bih našao pravu ženu za sebe da se oženim. Glavni razlog zbog kog sam došao ovdje je bolja plata. Završio sam školu u Indiji, tamo sam se prijavio za nekoliko poslova, ali plate su vrlo male. Preporučio bih svim svojim zemljacima da, ukoliko žele da zarade, dođu ovdje“, rekao je Gurpatap Sing Sandu, pekar.
On nije jedini, sve više je stranih radnika u Srpskoj. Zavod za zapošljavanje Republike Srpske za deset mjeseci ove godine ispunio je sve kvote kada su u pitanju radne dozvole za strance. Najviše ih je pristiglo upravo iz Azije. U narednim godinama, zbog odliva domaćih, potreba za stranim radnicima će se utrostručiti, smatraju poslodavci.
„Izvjesno je da ćemo u narednim godinama trebati negdje između 20,30 hiljada radnih dozvola za Republiku Srpsku, za BiH je to još veći podatak. U suštini, s obzirom na strukturu naših radnih mjesta i ono što naši ljudi žele da rade da ćemo u narednim godinama imati sve više i više radnih dozvola za strance“, izjavio je Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske.
Iz Sindikata zbog toga upiru prst u poslodavce. Kažu trebali bi više povesti računa o tome da zadrže domaće radnike.
„Radnička prava su jednaka i za one iz Bangladeša i za one koji žive u Republici Srpskoj. Dakle ne može i ne smije biti eksploatacija radnika, ali mi smo za opciju da sačuvamo našu radnu snagu, da ta radna snaga ostaje ovdje, da stvara svoje porodice, ali da može da živi od svog rada“, istakla je Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske.
Ipak, čini se da to poslodavce mnogo ne i brine. Pravdaju se da je tako i u zemljama regiona, a da su iskustva sa stranim radnicima do sada i više nego dobra.
