Duž Alpa se vodi bitka. A ratni plijen je - čokolada! Ako išta znate o sjevernoitalijanskoj regiji Pijemontu, možda ste čuli za automobile Fiat, fudbalski tim Juventusa ili možda Nutelu. Ali poznati čokoladni namaz nije jedina poslastica koju ovo područje nudi. Drugi najpoznatiji slatkiš sada razdire regiju, piše Politiko.
Đanduijoto (Gianduiotto) je perjanica kuhinje Pijemonta: mala čokolada u obliku poluge napravljena od kakaa, lješnjaka i šećera, sve umotano u zlatni papir. Nešto slično tvrdoj Nuteli.
Kako bi učvrstili vezu između slatkiša i regije, skupina lokalnih čokolatijera formirala je odbor koji je od Еvropske unije zatražio da ovom specijalitetu dodijeli Oznaku zaštićenog geografskog prijekla (PGI), " Đanduijoto di Torino".
Međutim, nisu svi oduševljeni tom inicijativom, sigurno ne velike korporacije. Kafarel, kompanija za proizvodnju čokolade sa sjedištem u Pijemontu u vlasništvu švajcarskog diva Lindt&Sprünglija, nije se pridružila inicijativi, uprkos tome što je jedan od istorijskih proizvođača Đanduijota, prenosi hrvatski Indeks.
Izvor razdora? Recept.
Proizvod koji je predstavila komisija PGI čokolatijera ima tri sastojka: kakao, šećer i lješnjake. Kafarel, međutim, smatra da bi trebalo uključiti i mlijeko u prahu.
"Većina naših potrošača preferira naše verzije koje sadrže mlijeko", objasnio je portparol kompanije Lindt&Sprüngli, dodajući da proizvodi slatkiš pod posebnim zaštitnim znakom više od 50 godina.
Kompanija takođe tvrdi da je osmislila pravi recept za ove slatkiše u 19. vijeku, koji je kasnije prilagodila. "Ne želimo mijenjati recept za tradicionalni specijalitet. Međutim, po našem mišljenju, šira definicija, koja dopušta mlijeko, takođe je postala uobičajena", rekao je portparol.
U sve je uključen i Brisel
Međutim, komisija slastičara tvrdi da mlijeko nije bilo dio izvornog recepta te da ga je Kafarel jednostavno učinio popularnim time što ga je prvi počeo proizvoditi u industrijskim razmjerima.
"Nisu oni ništa izmislili", rugao se Guido Kastanja, čelnik PGI odbora i zanatski proizvođač čokolade, tvrdeći da je đandujito "rođen na zanatski način".
Odbor je osigurao podršku predsjednika Pijemonta Alberta Kiria, koji dolazi iz desničarske stranke Braća Italije premijerke Đorđe Meloni i koji vjeruje da treba zaštititi "izvrsnost regije, a ne brend multinacionalne korporacije".
"Kafarelov stav nije prihvatljiv za nas, jer je đanduijoto vrijednost teritorija, a ne privatne kompanije", napisao je Kirio za Politiko, dodajući da on lično više voli recept bez mlijeka.
Ali zabrinutost regionalnog zvaničnika proteže se izvan ličnog ukusa, budući da su PGI-ji takođe dobri za širenje poslovanja. Očekuje se da će dođela oznake ЕU značajno povećati prodaju za lokalne proizvođače, a ova industrija već vrijedi 200 miliona evra.
Iako su unutrašnje svađe oko prehrambenih brendova prilično česte - i ponekad se mogu pretvoriti u žestoke pravne bitke - nije slučajnost da je Italija umiješana. Transalpska nacija, u kojoj je hrana stvar nacionalnog ponosa, brzo se laća oružja kako bi odbranila ono što smatra dijelom svoje kulturne baštine.
Taj se osjećaj pojačao pod trenutnom populističkom vladom na čelu s Meloni, koja je preduzela korake kako bi zaštitila ono što kaže da je tradicionalna italijanska hrana.
Loptica je za sada u dvorištu italijanskih vlasti: oznaku ispituje Ministarstvo poljoprivrede, koje će potom odlučiti hoće li zahtjev proslijediti na odlučivanje Briselu. Ali lobističke bitke su već počele. Prošle sedmice Kirio i Kastanja razgovarali s evropskim komesarom za poljoprivredu Januszom Vojcičovskim kako bi promovisali PGI.
Kastanja je rekao da povjerenik "ne može reći puno" u ovoj fazi jer zahtjev još nije stigao u Brisel, ali je naglasio da Vojcičovski "generalno podržava PGI-je" te da je činjenica da su uspjeli doći do njega u samo nekoliko dana pozitivan znak. Put do PGI-ja još je dug za đanduijoto, ali jedno je sigurno: ako to ikada uspije, dokaz će biti u sastojcima.
