Trebalo je prekinuti zavisnost zemlje od ruskog gasa, piše "Politiko".

Na svom novom radnom mjestu šefa Klaipedos Nafte, operatera naftnog terminala pod državnom kontrolom, Masiulis je trebalo da nadgleda isporuku i puštanje u rad plutajućeg terminala za tečni prirodni gas (LNG) na obali Baltičkog mora.

Brod - koji je pod nazivom "Independence" (Nezavisnost) započeo s radom 2014. - izgrađen je kako bi se osiguralo da litvanski potrošači i dalje mogu dobijati ​​gas čak i ako bi politički odnosi s Rusijom bili narušeni do te mjere da bi snabdijevanje sa istoka moralo biti prekinuto.

Ranije ovog mjeseca vlada Litvanije je okrenula prekidač i najavila da je postala prva evropska zemlja koja je zaustavila sav uvoz ruskog gasa. "Independence" je dokazao svoju vrijednost, a snabdijevanje Litvanije gasom ostalo je stabilno.

"Bio sam uzbuđen zbog projekta 'Independence' kada smo ga pokrenuli, ali nisam mogao zamisliti koliko će to na kraju biti velika stvar", rekao je Masiulis, koji je kasnije postao ministar energetike i saobraćaja Litvanije, a ovih dana je upravnik električne mreže pod kontrolom države.

Korisna studija

Za Zapad je ključni izazov kako smanjiti unosne ruske isporuke gasa, dok evropski lideri razmatraju svoj odgovor na napad Moskve na Ukrajinu i nastoje da unište ratni potencijal Kremlja, prenosi "Jutarnji list".

"Prije mnogo godina moja je zemlja donijela odluku koja nam danas omogućava da bez muke prekinemo energetske veze s agresorom. Ako mi to možemo, to može učiniti i ostatak Evrope!", objavio je na Twitteru predsjednik Litvanije, Gitanas Nauseda.

Zemlja je takođe objavila da će prestati da kupuje rusku naftu, iako je i dalje povezana s ruskom električnom mrežom.

U posebnom fokusu je Njemačka, najjača evropska industrija, koja oko 15 odsto svoje električne energije proizvodi iz gasa, a oko polovine gasa dobija iz Rusije.

Njemački ministar za klimu i ekonomiju, Robert Habek, rekao je da će Njemačka tek 2024. moći da prekine svoju zavisnost od ruskog gasa, što je izazvalo velike frustracije u Kijevu.

"Sve dok Zapad nastavlja da kupuje ruski gas ili naftu, on podržava Ukrajinu samo jednom rukom, dok drugom rukom podržava rusku ratnu mašinu", rekao je novinarima ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba u Briselu početkom aprila.

"Ne razumijemo kako možete zarađivati novac na tuđoj krvi", rekao je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski za "BBC".

Pogon "Independence", takozvano plutajuće skladište i jedinica za ponovno rasplinjavanje tečnog gasa (Floating Storage Regasification Unit ili FSRU), mogao bi da pruži korisne informacije za one koji se žele okrenuti od ruskog plina. LNG se pumpa na plovilo s transportnog broda gde se ponovno pretvara u gas za korišćenje ili skladištenje.

FSRU sistemi mogu se izgraditi relativno brzo – trajanje projekta procjenjuje se na između jedne i tri godine – i generalno zahtijevaju manje dozvola za planiranje od trajnog pogona na kopnu. Mogu se premještati sa mjesta na mjesto i, prema potrebi, relativno lako zamijeniti za veće ili manje jedinice.

Ono što je važno, takvi pogoni takođe omogućavaju zemlji da odabere odakle dolaze njene zalihe LNG-a: Litvanija trenutno većinu svog LNG-a nabavlja iz Norveške, SAD i Katara.

Projekti FSRU smatraju se dobrim rješenjima za manje zemlje poput Litvanije, koja godišnje troši oko dvije do tri milijarde kubnih metara gasa, rekao je Zongqiang Luo, analitičar tržišta gasa pri konsultantskoj firmi Rystad Energy sa sedištem u Norveškoj. Litvanija je prošle godine dobijala otprilike četvrtinu svog gasa iz Rusije.

Za zemlje poput Njemačke, kojoj je potrebno oko 90 milijardi kubnih metara gasa godišnje, takav bi sistem još uvijek mogao biti koristan kao dio šireg seta rješenja koja bi takođe mogla uključivati ​​gas koji se doprema iz norveških i holandskih gasnih polja, kao i mjere za uštedu energije.

Italija, Holandija i Estonija rekle su da planiraju slične projekte, dok Berlin planira da otvori tri takve jedinice koje bi mogle isporučivati ​​27 milijardi kubnih metara gasa godišnje.

Njemački ministar Habek je nedavno posjetio Katar kako bi razgovarao o snabdijevanju LNG-om.

"Ovo može uspjeti", rekao je za DW nakon posjete.

Letonija i Estonija takođe su rekle da će prekinuti uvoz ruskog gasa. Regija još nije spojena na evropsku gasnu mrežu, ali to će se dogoditi u maju kada se djelimično završi priključak za Poljsku.

Iako Litvanija više ne kupuje ruski gas za domaću potrošnju, ruski gas i dalje teče kroz njenu gasovodnu mrežu do Kalinjingrada.

Problematična istorija

Napetosti između Rusije i Litvanije oko snabdijevanja energentima datiraju još od ranih 1990-ih, kada su obje zemlje nastojale da obnove svoje ekonomije nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Na zimu 1992, u jednom od niza pokušaja političkog pritiska na Viljnus, ruski predsjednik Boris Jeljcin prekinuo je isporuku nafte svom baltičkom susjedu nakon sporova oko plaćanja.

U godinama koje su uslijedile, Viljnus je optužio ruskog gasnog giganta Gasprom da je zloupotrijebio svoj monopolistički položaj naplaćujući litvanskim kupcima "prenaduvane" cijene.

Litvanija je zbog tog zahteva na kraju izgubila dugogodišnji spor o odšteti na sudu u Stokholmu, ali u isto vrijeme, vođstvo te baltičke države smišljalo je još jedan način da prekine poslovanje s Gaspromom: projekat "Independence".

Godine 2010. bivši ministar energetike, Arvydas Sekmokas, pozvao je Masiulisa u svoj kabinet na drvoredima ispunjenoj aveniji Gedimino u glavnom gradu Viljnusu i ponudio mu glavni posao u Klaipėdos Nafti, što je ovaj prihvatio.

Ugovor Litvanije sa Gaspromom trebalo je da istekne 2015. godine i Masiulis je shvatio da do tada nova jedinica FSRU mora biti usidrena i spremna za odlazak u luku Klaipeda.

Masiulis je počeo da istražuje ​​kompanije koje imaju znanje o FSRU plovilima.

Početkom 2012, norveški Hoegh LNG objavio je da je potpisao ugovor s Litvanijom i zadužio južnokorejski Hyundai da počne da raditi na "Independenceu".

Za projekat vrijedan 330 miliona dolara naručen je i niz posebnih kompleta, uključujući sistem za ponovno deukapljivanje iz Kine i sistem za pristajanje iz Danske. U samoj Litvaniji, učesnici iz javnog i privatnog sektora bili su pod velikim pritiskom kako bi osigurali da projekat bude završen u roku, zbog čega je bilo potrebno brzo donošenje odluka i puno rada.

Takav se tempo nastavio sve do 27. oktobra 2014. kada se "Independence" konačno usidrio na svoj novi mol u Klaipedi gdje ga je dočekao Masiulis, kog je mjesec dana ranije tadašnja predsjednica Dalia Grybauskaitė, velika pobornica projekta, postavila za ministra energetike.

"Sada smo energetski sigurna država", rekla je.

Kako je gas sa broda počeo da teče, zastupnici u Viljnusu primijetili su sekundarnu korist na koju nisu računali.

Osim što im je pružila veću energetsku sigurnost, nova konkurencija koju je predstavljao projekat "Independence" takođe je natjerala Gasprom da za oko petinu snizi cijenu gasa koji je isporučivao Litvaniji.

"To je bila i politička i ekonomska pobjeda", rekao je Masiulis.