Prije dvije i po decenije holandsku adresu je zamijenila dobojskom i do danas na put izvela 69 mališana. Najmlađe dijete je u Prijateljsku kuću stiglo sa svega četiri dana. Marlis je svakom otvorila vrata i srce, a u četvrt vijeka kaže, stalo je mnogo borbe, ljubavi i sreće. Sve ih pamti.
"Ja sam nekad pravila spisak, rođendane koji su na 7 dana, 15 dana to je malo teže zapamtiti, ali što su ovdje živjeli ja sve znam rođendan posebno za svako dijete nešto zapamtim, znam ko je došao, kad je došao datume, kad su došli to je moj život bilo“, kaže Marlis van Hofen.
I danas su u kontaktu. Trenutno je ljubav usmjerila na tri curice koje borave u kući. I one joj je nesebično uzvraćaju.
"Nekad ona meni malo upali crtani ili film i onda gledamo ili idemo gore ona meni kaže to, to šta sve trebam igrati i ona siđe dole“, kaže šestogodišnja Mima.
"Nekako sam najsretnija zato što teta me jako lijepo primila i zato što sad imam sve uslove mogu ići normalno u školu mogu se toplo obući“, dodaje jedanaestogodišnja Nina.
Mame ne idu u penziju, s osmijehom poručuje Marlis. Zato dok na veliku maturu ne isprati i šestogodišnju Mimu, nema odmora. I njoj će kao i svim ostalim djevojčicama sama sašiti matursku haljinu. Na sve koje je izvela na put je ponosna. Podarili su joj, priča, 19 unučića, a beba koja je kod nje stigla sa šest mjeseci danas je apsolvent medicine.
