Prije 32 godine krenulo se u odbranu Doboja. Vremena za gubljenje nema. Hrvatske i muslimanske snage bile su formirane, već su pred sobom uništavali sve što je srpsko. Bilo je jasno da im Doboj ne smije pasti u ruke. I nije, zahvaljujući onima koji su već tada znali da svoj narod moraju odbraniti.
"Pratili smo situaciju u samom gradu Doboju u užem gradskom jezgru su bile formirane ćelije zelenih beretki, patriotske lige terorista kriminalaca svih ostalih koji su bili protiv srpskog naroda mi smo njih eliminisali i samim tim mi smo njih smatrali ekstremistima i teroristima", rekao je Radenko Nikolić iz Udruženja branilaca Grada Doboj.
Drugi maj u Doboju, dobro pamti i Nenad Gojković. Kaže, Doboj je tada bio blokiran. Stvorile se brojne formacije i iz grada se nije moglo izaći. Rukovodstvo grada bilo je svjesno da se grad mora odblokirati, zajedno sa vojskom i policijom to je i učinjeno.
"Formirale su se vojne i malo drugačije policijske formacije koje su deblokirajući grad Doboj prešli najduži put u ratu to je od sela Kladari do rijeke Save koji je oko 60 km i time je grad deblokiran i put koridora i put spasa za Srbiju bio otvoren", rekao je Nenad Gojković, zamjenik načelnika CJB Doboj.
Da je Doboj bio naredna meta bilo je jasno svima. Zločin je već bio izvršen u Sijekovicu, Dobrovoljakoj, Tuzlanskoj koloni, cilj je bio Doboj jer su hrvatske i muslimanske vojne i paravojne formacije imale namjeru da okupiraju Doboj i spoje se sa Zenicom. Takav plan nije im uspio.
"Jedna pozitivna grupacija ljudi je odlučila da postavi punktove iznad Doboja, da spriječi mogućnost da Doboj bude uzet svi su imali oružje samo je bilo bitno ko će da određenu poziciju doći", rekao je Miko Škorić.
Upravo u Osnovnoj školi u dobojskom naselju Lipac konačna odluka je donesena da se u odbranu Doboja kreće. I 32 godine kasnije borci su svjesni da je taj potez bio ključni za Doboj, a kasnije i za cijelu Republiku Srpsku.
