Decenija je prošla, ali sjećanje Dobojlija na poplavu ne blijedi. Stanovnici Usore tog 15. maja prvi su se našli na udaru rijeke Bosne. Među njima i Spomenka Ostojić. Ne zaboravlja taj dan.
"U kući sa djecom, voda šušti, na sve strane samo vodu vidiš šta drugo imaš reći, na spratu smo živjeli, dole voda ne možeš izaći“, priča Spomenka Ostojić.
Poplavljeni domovi, život po garažama, obnova. To je iza njih, ali strah kažu nikada neće nestati.
"Ne volim se sjetiti, strašno. To je meni bilo kao da sam film gledala ali kasnije kad se vraćalo, kad je vrijeme prolazilo onda je baš bilo grozno“, kaže Ruža Jovanović.
"Bojimo se što no kaže, bojimo se Bosne i et' Bosna nam je bila...“, kaže Gizela Čakarević.
Bosna je tada dostigla kotu od 721 cm. Odnijela je 11 života. U sjećanje na njih rijekom su i danas plutale ruže.
"Naša želja je da se, ne samo Doboju, nego ni bilo kome drugom u svijetu, ne desi jedan takav horor“, rekao je zamjenik gradonačelnika Doboja Slavko Kovačević.
Nakon poplave uređen je potok Liješanj. Duž magistralnog puta u dužini od 1.200 metara grad štite betonski stubovi. Glavni projekat zaštite grada do danas nije urađen.
