Mladi u selu Jelićka kod Prijedora nisu od onih koji sa sela odlaze u grad. Na posao, fakultet ili u školu putuju i desetinama kilometara, ali to im ne predstavlja problem.
"Mi smo prvo napravili jednu kuhinju koja nam je bila potrebna, zatim smo renovirali salu doma, imamo raznih društvenih igara“, kaže Draško Đurić iz Jelićke.
Bave se i poljoprivredom, uređuju društveni dom i nedozvoljavaju da selo izgubi svoj značaj. Najveće bogatstvo ovog sela su djeca. Srećni su kažu što mogu da se okupe i igraju svi zajedno.
Znamo da se mnoga sela gase baš zbog toga jer mladi odlaze u gradove. Stariji mještani cy srećni što to nije slučaj u selu Jelićka.
"Nadamo se da će naša omladina u tome da istraje i da ostaju ovdje i da prepoznaju koliki je značaj da čovjek bude svoj na svome, da ostane da čuva ognjište i djedovinu, jer mi bolje zemlje nemamo od ove gdje se danas nalazimo“, kaže paroh Vladimir Kos.
Nema tog grada koji nam može zamijeniti naše selo, poručuju omladinici. Zato će se, kažu i truditi da ostany na svojim ognjištima i u razvoj Jelićke ulažy koliko god budu mogli.
