Zadnjih godina kada spomenemo Unsko-sanski kanton jedna od prvih asocijacija su migranti. Većina je krenula ka zapadnoj Еvropi da se kući više ne vrati. Rijetko, ali ima primjera da se zadrže u BiH. Jedan od njih je i Kazim iz Avganistana.
Kazim Roshan je prije nekoliko godina krenuo iz Avganistana prema Njemačkoj. Nakon neuspješnih pokušaja da pređe granicu, boravio je u kampu Lipa. Sada radi u hotelu kao pomoćni kuvar.
"Već tri mjeseca mogu reći da imam posao, platu, sve ono o čemu sam sanjao kada sam krenuo za boljom sudbinom. O Njemačkoj više ni ne razmišljam. Želim ostati ovdje, učim jezik, a stekao sam i nove prijatelje“, priča on.
Kaže, dosad bi već bio u novom domu da mu se u jednom od "gejmova“, u rijeci Uni, nije utopio brat. U teškim trenucima podršku su mu pružili dobri ljudi iz tih krajeva. Vječno će im, kaže, biti zahvalan.
"Bili su sve vrijeme aktivni tokom decembarskih, ali i ovih zadnjih poplava, svaka ruka je bila neophodna, potrebna, oni su se osjećali domaćima i bili su u skoro svakoj akciji zbrinjavanja ugroženih tokom poplava“, ističe Zlatan Kovačević, predsjednik SOS organizacije u Bihaću.
Iako još ne zna jezik, prema riječima njegovih kolega, dobro se uklopio. Trudi se, zainteresovan je i brzo uči.
"Jako je vrijedan, poslušan je, brzo shvata šta mu se kaže, iako ne zna dovoljno dobro jezik, dosta se lako s njim sporazumijevamo, vrijedan je i efikasan u svom radu“, kaže Silveta Dizdarić.
Kazim svoje znanje prenosi i drugima, pa je tako radom u plastenicima SOS organizacije u Bihaću, ostale volontere naučio kako se biraju paradajz i paprika. I sve tako, dok čeka posljednje odobrenje za azil.
