Ljeto 1992. godine dobro pamte stanovnici Potpeći, Tinje i Smoluće. Četiri mjeseca u okruženju, sa skromnim zalihama hrane i vode, bez izgleda za spas, uz gubitke ljudi sa zebnjom su iščekivali svaki novi dan. I danas sjećanje na te dane sa jezom proživljavaju.
"To je jedan težak momenat, pogotovo prvih nekih 10 dana kada je srce bilo u peti. Zašto? Jer su prvi put korišteni dum-dum meci za koje većina nas nije znala ni da postoje. Puno boraca je izgubilo živote i civila, teško je bilo civilima živjeti, jer snajperi su tukli sa obližnjih mjesta", kaže Brano Nikić, Smoluća.
"Koji sam boravio u Smolući tri mjeseca i tu smo da se podsjetimo svih tih ljudi koji su propatili bez struje, vode i lijekova, bez municije i bez ikakave pomoći sa strane", kaže Anđelko Blagić, komandir čete iz Potpeći.
"Ljudstvo Potpeći, Tinja, Smoluća, bilo već duže vremena bilo u okruženju, napadali su ih i danju i noću, tako da jetamo bilo mnogo žrtava", kaže Budimir Gavrić, general major VRS u penziji.
Za slobodu su dali svoje živote. Oni koji nisu izgubili živote ili dijelove tijela izgubili su dane provedene okovane strahom za gole živote. Veća tuga od svega je što ni za te zločine niko nije odgovarao.
"Možda je jedna od rijetkih akcija koja je imala za cilj da se uđe u dubinu neprijateljske teritorije, probije neprijateljski obruč i iz neprijateljskog obruča izvuče ovoliki broj ljudi. Želim sa ovog mjesta i da ukažem na apsurd pravosuđa BiH koji nisu našli za shodno da za takav zločin bilo koga procesuira, a da je nekoliko ljudi koji su četiri mjeseca bilo u okruženju procesuirana za ratne zločine pa čak i osuđeno", kaže Radan Ostojić, predsjednik BORS-a.
Njegovati kulturu sjećanja kako bi i mlade generacije bile svjesne značaja datih žrtava važnije je nego ikada.
"Važno je da to prenosimo, sjećamo se, važno je da to prenosimo na buduće generacije da mi mladi znamo kakvu su žrtvu dali naši roditelji, naši djedovi da bi mi živjeli u Republici Srpskoj koja je slobodna", kaže Aleksandar Đurđević, predsjednik Skupštine grada Bijeljina.
Za vrijeme neprijateljskog obruča poginule su 64 osobe, od čega 51 borac i 13 civila, a preko 160 ljudi je ranjeno.
