U Glamoču je danas u crkvi Svete Trojice održan parastos za 96 poginulih boraca iz opštine Glamoč koji su živote dali za stvaranje Republike Srpske i odbranu svojih vjekovnih ognjišta.
Nakon parastosa u porti crkve je održan pomen kod spomen-obilježja za poginule borce, te položeni vijenci i cvijeće.
Potom su svi prisutni pošli na mjesto masovne grobnice "Kamen" gdje je 1996. godine ekshumirano 108 srpskih boraca i civila 1996. godine i gdje su sveštenici održali pomen za sve ekshumirane iz ove masovne grobnice.
Od tog broja još njih šest nije identifikovano, a posmrtni ostaci i danas se nalaze u spomen-kosturnici.
Današnjem parastosu prisustvovali su i članovi porodice Kerkez, brat i sestra, čiji su se otac Zdravko i stric Vlado Tojagić nalazili u ovoj masovnoj grobnici.
Prisjetili su se dana kada su identifikovali svoje i nakon toga dostojno sahranili u Prijedoru. Ova porodica kao i sve i danas osjeća posljedice gubitka i sjeća se tih dana kada su samo mislili kako da pronađu svog oca.
“Dok god postojimo moramo obilaziti ova mjesta, paliti svijeće i držati parastos jer to dugujemo našim stradalim članovima porodica, ali i onima koji još nisu pronašli smiraj budući da još šest lica iz ove masovne grobnice nisu identifikovala, a što je najgore pitanje je i kad će biti, kako ovaj proces traženja i identifikacije nestalih ide puževima koracima. Pitamo se šta je u pitanju pa ovih šest lica ne može biti identifikovano, zašto se ona, uz još preko 750 nalaze u kosturnicama, čekajući koga, šta, neku novu metodu, iako nas stalno uvjeravaju da je za DNK dovoljna i krv jednog srodnika, koji i ne mora biti najbliži”, ističe predsjednica ROPIN-a Isidora Graorac koja je prisustvovala današnjem parastosu.
Sveštenici koji su služili današnji pomen, od kojih je jedan brat poginulog borca, a drugi sin poginulog borca, rekli su da je vrlo važno prenositi na sljedeća pokoljenja istinu o ratu koji nas je zadesio, da se ne bi nikad nikom ponovilo i da se mora raditi na omasovljenju ovakvih događaja.
Stradanje srpskog naroda mora nam biti stalno u fokusu jer je mnogo krvi proliveno da bismo danas gledali kako se o tome šuti.
Nažalost, moramo spomenuti da predstavnici opštine nisu prisustvovali ovom značajnom danu, iako je to jedini dan u godini kada se prisjećamo stradalih Glamočana.