Vlado Divčić, otac ubijene Zorice, priča da je njegova ćerka imala samo šest i po godina kada je stradala u naselju Vraca. Bol ne popušta.
"Šta da vam kažem, bol ne prestaje. Ništa se nije promijenilo, svaki dan sve teže", poručio je Divčić.
Za Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu Srpskog Sarajeva proglašen je 11. mart. Na taj dan 1995. snajperskim hicima ubijene su desetogodišnja Nataša Učur i godinu starija Milica Lalović. Njihove tragične sudbine postale su sinonim stradanja djece na području Sarajevsko-romanijske regije.
"Treba žaliti sve i jednu žrtvu na ovim prostorima. Da se treba potruditi, ko god je ubijen zato što je nevin zvao se on Srbin, Bošnjak ili Hrvat treba da odgovara. I to je jedini put da ovu zemlju za buduće generacije učinimo sretnom", kaže Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva.
Svjedoci su ispričali da u vrijeme kada su ubijene djevojčice nije bilo ratnih dejstava, jer je bio sklopljen sporazum o primirju koje su nadgledali francuski i ruski pripadnici međunarodnih vojnih snaga. Ovo je dan kada plače i tuguje cijela Sarajevsko-romanijska regija.
"Ako imate 120 djece koja su stradala nevino, danas smo se osvrnuli na tu činjenicu. Djecu koja su se igrala pred svojim zgrada, stradala u vrijeme primirja. Djecu koja se nisu zadesila na nekom mjestu koja se nisu zadesila na nekom mjestu gdje se dešavalo nešto problematično. Djecu koja su naciljana snajperima i namjerno ubijena pred svojim zgradama onda su to strašni prestrašni zločini", kaže Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH.
Danas i poruka da oni koji su u posljednjem ratu bili protiv Srba treba da priznaju da su i srpska djeca stradala, pa će se tada lakše doći do počinilaca i oprosta.
