Prošlo je 32 godine od stravičnog ubistva Nenada Rankića iz Srebrenice. Dok se oni koji se sumnjiče za njegovo ubistvo slobodno šetaju po svijetu, priča o ovom zločinu ne prestaje da šokira javnost.
Rankića su 1992. u selu Čizmići zarobili pripadnici tzv. Armije BiH. Mučen je na monstruozne načine, a kasnije je živ zapaljen. Oko njegovog tijela igrali su kolo i pjevali. Ubijen je zato što je Srbin.
Šokantne fotografije
Fotografije zločina i više su nego šokantne da bi bile prikazane. Šokantna su i svjedočenja koja otkrivaju ko se to dovodi u vezu sa ubistvom Nenada Rankića. Jedno od imena je Almir Beganović, trenutno nastanjen u SAD-u, tačnije u Juti. Drugo ime je Kemal Mehmedović koji boravi u Austriji.
Srbi iz Srebrenice koji godinama čekaju pravdu od Američke ambasade u BiH tražili su izručenje Beganovića.
Odgovor do danas nisu dobili. Iz Ambasade su se oglasili za medije i lopticu prebacili na američko Ministarstvo pravde.
- Očigledno da su oni zauzeti poslom u Sudu i Tužilaštvu BiH jer znamo da oni vedre i oblače tim Tužilaštvom. Znamo da su oni tutori sudijama i tužiocima BiH i njima je očigledno prioritet da se bave tim. Da što više Srba stave u zatvor umjesto da se angažuju oko podataka koje smo im dali o izvjesnom Almiru Beganoviću zvanom Prcan koji je tokom rata prema našim informacijama, zajedno sa Kemalom Mehmedovićem, čovjekom koji je odsijecao srpske glave po Podrinju i nosio ih Naseru Oriću za uzvrat dobijao džak brašna i nešto novca. Dakle oni ne žele da se bave pronalaskom Beganovića nego nas šalju na sljedeću adresu, a to je Ministarstvo pravde SAD-a. Ja se pitam čemu služi Američka ambasada u bilo kojoj državi ili ambasade uopšte. Oni su predstavništvo svoje države u našoj zemlji. I mi bismo trebali preko njih da se obratimo, međutim očigledno da oni bježe od toga da daju nama informacije - kaže Branimir Kojić te dodaje:
- Fotografije koje posjedujemo su monstruozne i pokazuju koliki su oni bili monstrumi i šta su radili čovjeku koji kao da je životinja, a ne čovjek. Jer na takav brutalan način ubiti čovjeka koji nije imao ni 30 godina nije ništa drugo do monstruoznost za koju se mora odgovarati - ističe Kojić.
Majka ubijenog Nenada Rankića nije željela da govori pred kamerom. U telefonskom razgovoru poručila je da više ne vjeruje da će iko odgovarati za zločin. Ranije je davala iskaz o ubistvu svog sina. Ispričala je ono što nijedna majka ne bi trebalo da doživi.
- Tom prilikom je od strane TO Srebrenica živ zarobljen ali kako sam ja dobila informacije, bio je lakše ranjen. Nakon pet dana prema mojim informacijama, moj sin je ubijen, a prethodno je mučen tako što je živ paljen i od tih povreda je u velikim mukama i umro. moj drugi sin Predrag je zajedno sa Rankić Živojinom kradom išao rijekom Križevicom do fabrike akumulatora gdje su neposredno ispred fabrike pored obale rijeke primijetili beživotno tijelo u ručnim kolicima. Pošto su pretpostavljali da je to tijelo mog sina Nenada, oni su uz pomoć jedne žene Romkinje i njenog muža, uspjeli dovesti kolica na teritoriju koju je kontrolisala VRS. Tom prilikom su moj sin Predrag i muž Borisav prepoznali Nenada iako je njegovo tijelo kako su mi oni rekli, bilo potpuno unakaženo od posljedica paljenja, ja lično nisam vidjela tijelo svog sina jer mi to niko nije dozvolio ali sam nakon nekoliko mjeseci od novinara iz Velike Britanije dobila video snimak na kome se vidi tijelo mog pokojnog sina Nenada, te da oko njegovog tijela koje je još davalo znake života Naser Orić igra kolo. Tu je takođe bilo više stanovnika sela Potočari, a među kojima su pojedine žene plakale dok su muškarci vrištali i pjevali - priča Ivanka Rankić, majka Nenada Rankića.
U svjedočenju Ivanke Rankić koje je u posjedu Dosijea, otkriveno je da su informacije o počiniocima dali ljudi bliski komandantu tzv. Armije BiH iz Srebrenice, Naseru Oriću.
- U januaru 1993. godine sam od zarobljenih pripadnika TO Srebrenica, a među kojima je bio i zet Orić Nasera, koji mi je lično pričao da je mog sina najviše mučilo lice zvano Pican iz Glogove, zatim Hasan Mehmeti koji je bio moj komšija, a sada se nalazi u Tuzli, te još jedno lice iz sela Pale, opština Srebrenica po imenu Kemo. Mučenje se ogledalo u tome što su mog sina palili lampom na plin za letovanje, vezali su ga za šljivu, živa sjekli nožem. To su radili u mjestu Potočari, kod fabrike akumulatora - kaže Ivanka.
2006. godine u Bratuncu je saslušan još jedan svjedok, Živojin Rankić. On je policiji ispričao detalje o predaji tijela pokojnog Nenada Rankića.
- Po saznanju za navedeni slučaj ja, Predrag Rankić i još dva ili tri čovjeka, sada se ne sjećam koji su to ljudi bili, smo poslijepodne navedenog dana otišli putanjom uz rijeku prema Potočarima gdje smo došli bliže navedenoj fabrici akumulatora i iz rijeke vidjeli da se u krugu u kolicima nalazi neko beživotno tijelo gdje u tom momentu nismo mogli poznati da li je to tijelo Rankić Nenada jer smo od fabrike bili udaljeni otprilike oko 100, 150 metara. Odatle smo takođe vidjeli i veći broj muslimanskih vojnika koji su bili u sivomaslinastim uniformama i sa puškama koji su hodali po krugu. Tada smo krijući se, vratili u Bratunac, gdje je posle tri-četiri dana tijelo Nenada Rankića dovezeno u kolicima i predato Srbima na području Žutog mosta, na liniji razgraničenja. Poznato mi je da je tijelo Nenada, koje je bilo svo unakaženo, dovezeno u kolicima od strane lica romske nacionalnosti sa kojima je predhodno postignut dogovor u vezi dopremanja tijela - kaže svjedok, Živojin Rankić.
Hitno izručenje Almira Beganovića
Nakon što su iz Srebrenice poslali pismo Majklu Marfiju, na noge su se podigla i ostala udruženja proistekla iz odbrambeno- otadžbinskog rata. Traže hitno izručenje Almira Beganovića.
- Podržavamo traženje i inicijativu za izručenje Almira Beganovića iz Amerike. Nečuveno je da 30 godina iza rata i toliko godina od ubistva Nenada Rankića da do sada niko nije pitao i procesuirao ko su osumnjičeni i počinioci takvog gnusnog zločina. Znate da je žrtva spaljena i mučena na najmonstruozniji način. Sumnje postoje i dokazi i ljudi koji to svjedoče. Da je to učinio Beganović. Traži se njegovo izručenje. Šta ta Amerika, kakvu demokratiju prosipa kad se priča samo o Srbima kao zločincima. A oni nikada ne daju ni reći da su Bošnjaci činili zločine, a ovo je jedan od stotine zločina koje nije sud BiH procesuirao. Ono što mene brine jeste da smo mi već imali zahtjev za izručenje jednog zločinca iz Amerike koji je mučio ženu i kada je izručen, došao je u Sud BiH u koga mi nemamo povjerenje. Ako bi se i izručio Beganović pitanje je kako će ga Sud presuditi jer Sudu BiH ne vjerujemo ništa za zločine - izjavila je Božica Rajilić, predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske.
- Ne samo Almir Beganović, ali on pogotovo zbog toga što je učestvovao u slobodno mogu reći, monstruoznom ubijanju, načinu koji je ljudskom umu nezamisliv. Jednog Srbina iz Srebrenice Nenada Rankića. Mislim da ne samo on nego i svi oni koji su činili zločine iz SAD-a a i iz ostalih zemalja mislim na evropske zemlje. Svi oni koji se kriju moraju biti deportovani u BiH i moraju odgovarati za zločine koje su počinili. Bez obzira što je prošlo toliko godina od tih zločina. Ratni zločin ne zastarijevaju. I zbog toga je pokrenuta čitava ova inicijativa upućena prema Američkoj ambasadi i Marfiju da se Beganović ali i svi ostali koji su učestvovali u raznim torturama, mučenjima i ubijanjima srpskog naroda u proteklom ratu, prevashodno civila, žena i djece, a naravno i boraca Republike Srpske vrate u BiH kako bi bili procesuirani - kaže Isidora Graorac, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih lica.
I dok se miješaju sve što nije njihov posao, u Američkoj ambasadi ovaj put kažu da sa slučajem Beganovića nemaju ništa. Na adresu su im stigli dokazi i fotografije unakaženog tijela Nenada Rankića. Možda bi reagovali drugačije da nije u pitanju ubijeni Srbin iz Srebrenice.
- Ovo je još jedan u kome se jasno vidi odnos Zapada tj. Amerike prema srpskim žrtvama i drugih naroda. U ovom slučaju je jasno dokazano da je ovaj čovjek učinio zločin i to takav zločin da je, sad sam prije pet minuta gledao slike, da je čovjek, da su ga palili lampom i sjekli mu komade mesa. I sada slobodno živi u Juti, kada se dokaže na kraju da je počinio to, na kraju Amerika ćuti na to, čovjek živi. Kad Srbi koji su procesuirani Amerika ih iste sekunde hvata za sve i jednog za Srebrenicu su po Americi naši ljudi hvatani i isporučivani, kad su njihovi ljudi u pitanju tu reakcije nema. Odnosno reakcija je uvijek suprotna onoj koju očekujemo. Zato sada u ovom momentu imamo ogroman broj srpskih presuda a jako mali broj presuda druga dva naroda - smatra Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva BORS-a.
- Sasvim sigurno da mi vidimo tu veliku pristrasnost Američke ambasade u odnosu na Srbe u BiH. Oni su po njima glavni u Republici Srpskoj glavni krivci za sve. I uvijek formalno pravno deklarativno se izjašnjavaju da su za ravnopravnost da su za ujednačen i harmonizovan pristup prema svim narodima u BiH da rade sve u njihovom interesu, a onda vidite da to ne stoji. Izvjesni Beganović koga predsjednik Skupštine organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila optužuje na osnovu relevantnih dokaza. Svjedoci, foto zapisi i pisani zapisi govore da se radi o čovjeku koji je vršio krivična djela iz područja ratnih zločina. Na brutalan način je mučio Rankića na kraju ga ubio, po onome što je dostupno, to je činjeno iz obijesti to je činjeno iz minimalne koristi, da je srpska glava u to vrijeme vrijedila jedan džak brašna. Iako je brašno tada bilo tražen proizvod ali sasvim sigurno, porediti srpsku glavu sa vrećom brašna je morbidno, monstruozno - naglašava Slobodan Župljanin, predsjednik Organizacije starješina VRS.
Vreća brašna za srpsku glavu, na ove strašne riječi međunarodna zajednica zažmirila je više puta. Na području Srebrenice ginuli su i Srbi. Od Nenada Rankića pa do nekoliko hiljada žrtava u selima oko Srebrenice i Bratunca. U selu Kravica na Božić 1993. godine svirepo su ubijani i mučeni srpski civili. Pripadnike tzv. Armije BiH u masakr je tada poveo Naser Orić koji slobodno živi u BIH.