Preko "Mosta spasa" u Novom Gradu tog kobnog avgusta 1995., prešlo je i za sobom zauvijek ostavilo spaljene i razrušene domove, više od 100.000 izbjeglih srpskih civila.
U "Veritasu" su dokumentovane 1.893 žrtve "Oluje".
"Te brojke govore da je to bila zločinačka akcija, a brojka koliko ih je protjerano, a to je više od 220.000, govori da je to bilo etničko čišćenje", kaže Savo Štrbac, predsjednik "Veritasa".
"Oluja" je sa vjekovnih ognjišta otjerala srpsko stanovništvo koje se u novu hrvatsku državu ne vraća već više od četvrt vijeka.
Povratnika ima, ali mnogi strahuju i 28 godina poslije. Sve strahote "Oluje", priča Janko, osjetio je na svojoj koži.
"Ti šokovi su bili strašni. Jednostavno, dođete u poziciju da ostanete bez igdje ičega, ja sam izašao u majici i hlačama, ništa više. Onda izađete, pogledate oko sebe, šta se dogodilo, gdje se nalazimo i zašto se to dogodilo? Nama ni dan danas nije jasno zašto se sve dogodilo", kaže Janko Velimirović, koordinator "Veritasa" za Republiku Srpsku.
A dogodilo se upravo iz nečije želje za etnički "čistom" Republikom Hrvatskom.
Jasno je da je "Oluja" bila dobro i dugo planiran zločin, kaže bivši ministar u Vladi nekadašnje Republike Srpske Krajine.
"Zaista se desio genocid nad Srbima u Hrvatskoj", ističe Slobodan Perić.
Svi zločini nad Srbima su bili dobro isplanirani, a najviše ih se desilo uoči najvećih vjerskih praznika, kaže načelnik opštine Novi Grad.
"Postoji na ovom prostoru jedan kontinuitet zločina, da u onim danima kada bi trebalo da slavimo naše svece, moramo da se borimo za opstanak, da bježimo, da izbjegnemo tuđe noževe, tuđe metke", kaže Miroslav Drljača.
Protjerivanje Srba, Hrvatima nije bilo dovoljno. Govore to i zločini na Petrovačkoj cesti, ali i u selu Svodna između Novog Grada i Prijedora.
Tu je ubijeno šestoro ljudi. Ukupno je u Novom Gradu u avgustu 1995. godine pokopano 19 Krajišnika, od kojih devet bez imena.
Hrvatska vojska nastavila je avionima da proganja srpske civile čak i nakon napuštanja Krajine, baš kao što su radili i na Petrovačkoj cesti.