Samo dva dana nakon masakra u školi na Vračaru, ništa manje strašan zločin potresao je Srbiju. Uroš B. ubio je osam ljudi i ranio 14. u selima kod Mladenovca.
Pucao je u sve koji su mu se našli na nišanu. Dao se u bijeg, ali mu je policija nakon nekoliko časova stala u kraj.
Zločin je priznao, a kod njega je pronađen arsenal oružja.
Nikad veća tuga zavladala je u selima oko Mladenovca.
Osmoro mladih ubijeno je u razmaku od pola sata, osam kuća zavijeno je u crno.
U nekima od njih više nema potomaka, u nekima od njih pripremali su svadbu. U svima je sada crnina i vječna tuga za djecom, sinovima, kćerkom, braćom, sestrom.
I sve to zbog jedne osobe. Mladića koji je, priznao je na ispitivanju, htio da uplaši stanovnike tih sela.
Šta mu je bilo u glavi, ne vrijedi ni nagađati. Vrijeme se vratiti ne može, nažalost, ni izgubljeni životi.
Kako god se okvalifikovao ovaj monstruozni zločin i koliko god zatvora ubica dobije, nikakva je to utjeha porodicama ubijenih. Njihove djece više nema. A nikome ništa skrivila nisu.