Maja Jovanović iz Biroa za borbu protiv trgovine ljudima izjavila je danas da u slučaju nestanka dvogodišnje djevojčice Danke Ilić iz Bora isključuje mogućnost da je dijete samo odšetalo, kao i mogućnost fizičke otmice sa lica mjesta zbog svih faktora koji su pratili nestanak djeteta.
Ona je za Tanjug rekla da smatra da u slučaju nestanka Danke Ilić fokus mora biti na majci jer je ona jedina osoba koja je djevojčicu vidjela posljednji put, istakavši da cijeli splet okolnosti koji prati prijavu nestanka i sam nestanak stvara konfuziju i veliki broj nejasnoća.
Odgovarajući na pitanje na koji način su organizovane kriminalne grupe koje se bave otmicom djece i da li su putevi kojima se djeca prevode preko granice razrađeni, Jovanovićeva je istakla da je svaka otmica isplanirana, osim u velikim gradovima gdje postoje devijantni pojedinci nastranih sklonosti koji u momentu kada odluče da pribave žrtvu neće birati način da li će dete oteti iz ruku majke ili sa ulice.
"U ovom slučaju imamo agresivniju vrstu otmice, fizičku otmicu, i ako je dete odvedeno na taj način, verujem da je to moralo biti isplanirano jer sam prostor, lokalitet, svi ti prilazni putevi, loša konfiguracija terena ne daju velike mogućnosti da to može biti obavljeno tako da to niko ne primeti", ocijenila je Jovanovićeva.
Komentarišući ulogu medija u ovom slučaju, Jovanovićeva je rekla da je najveći efekat postignut prekidom programa i objavljivanjem fotografije nestalog djeteta sa osnovnim generalijama, što je veoma važno prilikom prepoznavanja i identifikacije osobe za kojom se traga.
"Nakon svih ovih dana, počevši od prvog udara kada je Danka nestala, najveći efekat postignut je putem medija, pre svega objavljivanjem fotografije, jer kako ćemo pronaći dete ako ne znamo kako ono izgleda. Poruka nam može dati samo signal da se nešto događa, pa da sami to istražimo. U velikom broju slučajeva doprinos kroz medije je velik, jer se konstantno govori na temu nestale Danke i na neki način se vrši pritisak da se ona što brže pronađe", objasnila je ona.
Dodaje da u ovom slučaju mediji vrše određeni pritisak kako bi se pronalazak djeteta ubrzao i kako bi se došlo do novih informacija koje bi mogle da daju doprinos samom istražnom postupku.