Izašao je iz kola i povikao "lezite dole", a drug mu je kroz osmjeh rekao "ajde na pivo", ja sam dobacio "ladno je", ali je on počeo da rešeta! Pravio sam se da sam mrtav, da me ne dokrajči!
Ovako u jednom dahu za Kurir priča Jovan Ranković (21) iz Malog Orašja, na četrdesetodnevni pomen kada ga je 4. maja teško ranio pomahnitali U. B. (21) iz Dubone koji je u krvavom piru ubio osam tinejdžera, a njih 14 ranio.
Osjetio sam kako mi teče krv
- Sjećam se tog dana, dogovorio sam se sa drugovima N.S. i L. M. (mladići koji su ubijeni) da odemo do školskog dvorišta i cijelo popodne smo bili zajedno. Sjedili smo, pili pivo i šalili se, a onda smo odlučili da odemo u "Ravni Gaj" kako stanovnicima kod škole ne bi smetali jer smo bili bučni - kaže Jovan i dodaje:
- Neposredno prije nego što je ubica došao dopisivao sam se sa prijateljem, koga sam zvao da dođe da se druži s nama i napisao mu da nas 16 sjedi kod spomenika. Vidio sam da se parkira "mercedes" tada sam pomislio da dolazi drug, koji vozi isti taj auto, a onda nam taj mladić grubo dobacuje: "Lezite dole!", a drug ga zove na pivo, dok se ja takođe, šaljivo nadovezujem da je "hladno".
Jovan dodaje da je tada počeo pravi horor.
Vratio se po mene
Dok je on pokušavao da se sakrije iza stabla, pomahnitali U. B. je pucao u njegove prijatelje i drugare, ali se opet vratio na njega.
- Bijeli duks me je odao, vidio je kako virim iza drveta i rekao mi: "Ej ti, iza drveta!" i počeo da puca na mene, tada me je pogodio opet u stomak. Pokušao sam da bježim, ali sam se sapleo i u trenutku odlučio da ostanem tu i da nepomično ležim. Pravio sam se da sam mrtav, nisam se pomjerao... - kaže Ranković koji je ranjen sa četri hitca, u desni lakat, plućno krilo, slezinu i debelo crevo.
- Ležao sam i osluškivao gdje se kreće, a ubrzo sam čuo škripu kako se otvaraju vrata i gas. Pomislio sam otišao je. Od tada kao da sam izgubio svijest jer se ničeg ne sjećam. Ono čega se sljedećeg sjećam jeste kuknjava, jauci i mnogo ljudi, gužva.. Tada sam samo podigao nogu da im dam znak da sam živ.
Mjesec dana u bolnici
Proveo je mjesec dana na bolničkom liječenju.
- Metak mi je prošao tačno iznad lakta, pa sada imam šipke koje moram da nosim nekoliko mjeseci, zatim isto toliko treba da nosim gips kako bi ruka bila fiksirana. Nakon toga neka procjena ljekara je da bi trebalo da idem na terapije - kaže Jovan i dodaje da osjeća bolove jedino kad leži, kao i da je imao sreće jer posljednji metak nije ostao u stomaku već je izašao kod lopatice.
Bio sam na mjestu zločina
Povrijeđeni mladić iz Malog Orašja rekao je da je nakon napuštanja bolnice smogao snage i otišao na mjesto pucnjave.
- Kupio sam svijeće i otišao kod spomenika. Bilo mi je teško i neka jeza mi je prošla kroz cijelo tijelo, teško je opisati uopšte koji sam osjećaj imao tada - rekao je potresnim glasom preživjeli Jovan. Mještani su mu mahom prilazili kako bi ga pozdravili i poželjeli mu brz oporavak. Jedna žena koja je došla na pomen grlila ga je i ljubila, a kada ga je uplakana upitala da li ga boli, on joj je odgovorio "ma ne boli me ruka", aludirajući da njegove povrede nisu ništa naspram tragedije koja se dogodila.
(Kurir)
.webp)
.webp)
