Prepirka u saobraćaju prerasla je u pucnjavu koja je završila tragično. Na benzinsku pumpu u razmaku od nekoliko sekundi stigla su dva vozila. U jednom Dalibor Čamber i Milan Đurđević. U drugom Duško Savanović i Aleksa Babić. Kavga je nastala odmah. Ubrzo i tuča. Uzrok je bilo preticanje na autoputu. Sukob je trajao nekoliko minuta nakon čega su Savanović i Babić pokušali da odu. Međutim Čamber im je stao na put.  Zapucao je ka njihovom automobilu. Nakon prvog pucnja Babić je ponovo izašao iz vozila. Čambera to nije zaustavilo. Ispalio je još jedan hitac, pogodio Babića u stopalo i nastavio da se kreće za njim. 

Da odbrani prijatelja krenuo je tada i Duško Savanović.  Udario je Čambera i oborio ga na tlo. Čamber je uzvratio pucnjem. Savanovića je metak pogodio u stomak i karlicu. Nastupilo je obilno krvarenje. Prevezen je do UKC-a  gdje je podlegao posljedicama ranjavanja. Samo destek minuta prije ponoći.  

Da se dogodilo nešto strašno bilo je jasno policiji odmah nakon što su zaprimili prijavu. Zaputili su ka licu mjesta,stigli zajedno sa hitnom pomoći. Znali su da je jedna osoba u teškom stanju.

 “To je novogodišnja noć kao i svake godine policija pojačano preduzima mjere i radnje, negdje oko 22:30 dežurna služba PS Laktaši zaprimila prijavu da se u Trnu dogodila pucnjava u kojoj su povrede zadobila dva lica i da je potrebna intevencija policije. Odmah po zaprimanju prijave na lice mjesta upućena je uniformisana policija koji su dolaskom na lice mjesta potvrdili osnovanost prijave i utvrdili da je nakon kraće verbalne svađe i fizičkog kontakta došlo do upotrebe vatrenog oružja tada nama nepoznatog lica, gdje su povrede zadobili Babić Aleksa u vidu prostrelne rane i Savanović Duško, donjeg desnog dijela abdomena. Oba lica su vozilima hitne pomoći prevezeni u UKC RS gdje je kasnije utvrđeno da je Savanović Duško podlegao povredama“, rekao je za Dosije Đurica Vukelić, komandir PS Laktaši.

Policija nije gubila ni trenutka. Odmah su se dali u potragu za ubicom. Na osnovu izjava svjedoka imali su prvi trag.

“Istovremeno se vršio uviđaj i provjera statusa lica, pristupilo se prikupljanju operativnih saznanja ko bi mogao biti izvršilac i ko su akteri digađaja“, kaže Vukelić.

Ubica se nije krio

Ubica se nakon pucnjave nije krio, nije bježao. Policiji je rekao da je i sam planirao da se preda. 

 “Već  negdje oko 22:30 u Glamočanima je lišen slobode Čamber Dalibor kod koga je pronađen pištolj za koji će se utvrditi da je korišten prilikom te pucnjave i izvršenja krivičnog djela ubistva. On je lišen slobode i sporoveden u prostorije PS Laktaši. Našli smo ga lokalnom putu prema  njegovoj izjavi namjeravao je sam dase preda ali lišen je slobode u naseljenom mjetu Glamočani”, prisjeća se Vukelić.

Iste noći Čamber je priveden u policijsku stanicu Laktaši. Sa njim je obavljen razgovor. Ono što policija pamti dobro iz te noći jeste da je Čamber jasno opisao šta se dogodilo. Da je bio smiren, hladnokrvan i da se na prvu za svoj postupak nije kajao. 

“Rekao je on odmah šta se tu dešavalo, on je ispričao nama cijeli događaj i ono što je najbitnije za reći, nije iskazao neko kajanje”, rekao je Vukelić.

Osim Čambera iste noći uhapšen je i Milan Đurđević koji je kobne noći bio sa Čamberom i bio dio cijele priče. Preko njega je policija vrlo brzo i došla do izvršioca jer je Đurđevića jedan od svjedoka prepoznao. Istraga se brzo odvijala. Dokazi i izjave svjedoka su se brzo prikupljali. Video nadzor benzinske pumpe odao je mnogo toga što se desilo te noći. 

“Pored Čambera tu noć je uhapšen Đurđević, koji je bio u društvu sa Čamberom ,uhapšen je za pomaganje poslije krivičnog djela jer se Čamber sa Đurđevićem i njegovim vozilom udaljio da lica mjesta posle izvršenog krivičnog djela. Policija je pregledala video nadzor na pumpi, teško je preko video nadzora prepoznati likove, ali bio je svjedok koji je poznavao jedno lice sa Čamberom i na osnovu toga smo došli, do prvog lica onda i do Čambera”, priča nam Vukelić.

Istraga je pokazala i svu banalnost razloga zbog koga je sukob počeo. 

 “Naša istraga je utvrdila da je prije verbalnog sukoba bio još jedan sukob koji je nastao u saobraćaju između vozača i nakon te nesuglasice u saobraćaju zaustavili su se na pumpi i onda nakon kraće verbalne svađe došlo je do fizičkog sukoba. Onda je došlo do upotrebe vatrenog oružja”, rekao je Vukelić.

Navijači ispred Tužilaštva u Banjaluci

Dalibor Čamber ispitan je iste noći u policijskoj stanici. Nakon 24 sata trebalo je da bude sporoveden u banjalučko Okružno tužilaštvo. Međutim, odmah je bilo  jasno da tamo neće moći baš tako lako. 

Ispred tužilaštva čekali su navijači banjalučkog Borca. Željeli su oči u oči da se sretnu sa ubicom njihovog prijatelja Duška Savanovića koji je bio jedan od njih. Njegovo ime odjekivalo je Platonovom. 

“Mi smo krenuli iz Laktaša prema OJT koje je pored fudbalskog stadiona Borca, u međuvremenu smo obaviješteni da ima navijača koji su se skupili tu u vidu protesta, podrške ubijenom, obaviješten je dežurni, angažovane su dodatne snage i Žandarmerija. Sačekali smo određen period, polako smo putovali od Laktaša do Banjaluke da bi kolege u Banjaluci imali vremena da bezbjednosnu situaciju dovedu pod kontrolu“, sjeća se Vukelić dešavanja te noći.

Nisu se tu Lešinari  zaustavili. Pred svaku utakmicu i gotovo svaki dan ulicama Banjaluke uzvikivali su ime svog mučki ubijenog prijatelja. Posebno uoči presude za ubisto.

Suđenje je počelo nakon nekoliko mjeseci. Krivicu je priznao Milan Đurđević koji je po optužnici ubicu odvezao sa mjesta zločina.  Uz objašnjenje da nije postojao nikakav dogovor uzmeđu njega i Čambera.  

Čamber već imao probleme sa zakonom

Pred sudiju je ubrzo stao i Čamber. Prisjetio se kobne noći. Pucnja se nije dobro sjećao iako se sjećao da je pištolj nosio sa sobom. Zašto - ni to nije mogao da objasni sudiji.

"Krenuli smo kući oko 21.30 i Milan je na auto-putu obišao bijeli auto i svirao, a drugi vozač je uzvratio", prisjetio se optuženi. “Svratili smo na ‘NIS petrol’ pumpu da kupimo cigarete, taj auto je stao do njih. Milan je izašao, a ja sam ostao u autu. Vidio sam da je Aleksa Babić izašao i popeo se na prag auta i lupao po krovu i galamio. Izašao sam iz auta te vidio da su se on i Milan nešto prepirali, djelovalo je kao svađa. Otišao sam do gepeka Milanovog auta. Tada mi je prišao Savanović i unio mi se u facu, rekao sam mu: ‘Šta glumiš ti’. Kada sam zamahnuo da ga udarim i promašio, dobio sam udarac u desno oko od njega. Tada skače na mene Aleksa i udara me nečim po glavi i ja padam. Oni me udaraju nogama. Kada se situacija smirila, izvadio sam pištolj iza pojasa i pucao između njih, a metak je završio u gumi njihovog auta. Oni su otišli do svog auta, a ja za njima da pitam zašto su me napali, držao sam pištolj u ruci i usmjerio u staklo vozačevih vrata. Tada Aleksa Babić otvara vrata i udara me pesnicom u glavu i kreće da bježi. Govori mi: 'Je..ću ti majku!' I ja sam tada opalio hitac, ali nisam znao da sam ga pogodio. Tad dobijam udarac od Savanovića, kojeg nisam ni vidio. Pao sam i vidio siluetu čovjeka iznad sebe. Nisam bio ni svjestan kada sam opalio i nisam vidio šta je bilo s njim",. Nakon  toga ustao sam i rekao Milanu Đurđeviću da me vozi kod brata, kojem sam ispričao da se desila pucnjava i da ne zna šta je bilo, a zatim je pozvao policiju i predao se i dao pištolj.”

Da je već imao problema sa zakonom, Čamber je priznao i sudskom vještaku forenzičke psihijatrije. Vještak je na sudu pročitao dio iskaza koji koji je Čamber dao  tokom pregleda.

“Ja sam vojnik. Sa 18 godina sam se dobrovoljno prijavio u vojsku. Iz snajpera sam u Sarajevu ubio čovjeka, drugog ranio, a ova država me je odbacila. Napao sam još jednu osobu u Prijedoru, nakon što je napao mog druga. Zbog toga sam osuđen na 14 mjeseci zatvora. Na dan ubistva popio sam četiri leksilijuma i više piva”, navodi se u iskazu Dalibora Čambera vještaku sudske medicine iz oblasti forenzičke psihijatrije .

Uoči presude Čamber se izvinio porodici. Nikoga kaže  nije želio ni namjeravao da ubije. Ništa od toga nije uticalo na presudu. Osuđen je na 30 godina robije. Presudi nije prisustvovao. Da je kriv dokaz je snimak sa bezbjednosnih kamera sa benzinske pumpe. Sudija je tokom izricanja presude istakao da je Čamber bio uporan u tome da počini krivično djelo i da nije bilo elemenata nužne odbrane.

Presuda

Presudi je prisustvovala porodica Duška Savanović. Ispred suda presudu su dočekali i navijači.

I godinu i po nakon ubistva rane su svježe. Ni porodica ni prijatelji pred kameru Dosijea nisu htjeli. O tome kakav je Duško bio, nisu mogli da govore. Na suđenju su rekli da su sa Duškom ubijeni i oni. Potresne scene ispred suda nakon izricanja presude mnogi pamte i danas.  Novinari koji su izvještavali o presudi pričaju da je to bio jedan od težih radnih zadataka sa kojim su se susreli

 “Uh kakva je bila reakcija,vidjelo se da su potreseni ne samo navijači, da ne pričam o tome kakva je bila porodica, majka žrtve, ja nisam to ni čula iako sam bila tu odmah pored nisam čula kad je rekla 30, mislim da je ona to samo pokazala, ona je ona shrvana prišla svima njima dole, najbliži drugari su odmah dotrčali do gospođe, zagrlili su je, svi su plakali rijetko ko da nije tada plakao”, prisjeća se DRagana Pantić, novinar ATV.a koaj je rpatila ovo suđenje.

Da uspomenu na Duška Savanovića sačuvaju pobrinuli su se njegovi prijatelji. U julu ove godine organizovali su prvi memorijalni turnir za tragično stradalog Duška Savanovića. Da sjećanja ne izblijede ne prođe niti jedna utakmica da se Duškovo ime ne čuje sa tribina.