"Nada nas još jedino održava. Sve se nadamo, kao, da će se javi, ali za sada još nema ništa. Čovjek se nada sve dok nema negativnih vijesti. Poznajući ga kakav je, ne vjerujemo da bi digao ruku na sebe. Ne vjerujemo ni da bi otišao od kuće pa da se ne javlja."
Ovim riječima počinje ispovijest Siniša Đorđević, otac farmaceuta Milana Đorđevića (41) iz Niša koji je nestao je na današnji dan prije tačno četiri mjeseca na Suvoj planini. Njegov automobil pronađen je 10. juna zaključan na Bojaninim vodama ali ne i bilo kakav trag koji bi rasvetlio njegovu sudbinu.
Intenzivna potraga za Milanom započeta je od dana njegovog nestanka, policija, pripadnici Gorske službe spasavanja, žandarmerija, rođaci, prijatelji i planinari pretražili su svaki pedalj ove planine kilometrima unaokolo od mjesta nestanka ali od Milana četvrti mjesec nema – ni traga ni glasa.
Siniša kaže da se nadaju da je Milan možda ipak u nekom manastiru pa su se obratili za pomoć Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
- Naš sveštenik je pisao eparhiji niškoj koja se obratila Svetom sinodu SPC da se provjeri da li je Milan možda u nekom manastiru. Samo da znamo da li je živ i da li ga ima uopšte u tim manastirima. Kompletan odgovor još nismo dobili. Jesu se javili neki manastiri ali nisu još svi odgovorili. To nam je najveća nada. Otišao je bez pasoša, lične karte, bez ikakvih dokumenata. Gdje god tako da ode, nigdje ne bi mogao ništa da radi – kaže Siniša.
On kaže da na mjestu nestanka nisu nađeni nikakvi tragovi koji bi ukazali da se na tom mjestu odigrao bilo kakav neželjeni događaj.
- Iz policije kažu da nema krvi, da nema tragova da se desio neki sukob, nego sve je uredno. U kolima su bili telefoni na mjestu, nije bio neki nered. Nisu vidjeli da ima tragova da se desio neki kriminalni, protivzakoniti čin. Poslije pretrage na Bojaninim vodama jedan inspektor je bio zadužen potragu, da prati situaciju. Gledali su kamere u selu, u Studeni, kola koja su dolazila i koja su se vraćala, pa su pozivali vozače da vide da li su mještani ili neko drugi, da nekako povežu to. Onda su provjeravali u autobusima kamere, da vide da li ima nekog ili da li je on pošao autobusom kada je on stavio kola. Laptop, telefone, sve su pregledali, ništa nije bilo, ništa sumnjivo kaže - priča Siniša.
Milanov otac kaže da bukvalno nema nikakvih tragova o njegovom nestanku i da je to što ga traže u manastiru samo njihova pretpostavka i opcija koju provjeravaju, koja nije potkrepljena nikakvim dokazom.
Nešto nas vuče na Suvu planinu
- Nije nam to jedina nada, mi se nadamo, čak i da nije tu, da je živ. Čovjek se nada sve dok nema negativnih vijesti. Ja i stariji sin s vremena na vrijeme odemo do Bojaninih voda, tamo pogledamo mjesta. Jer to je ogroman prostora Suva planina. Policija je gledala ono što im je sumnjivo gdje pretpostavljaju gdje bi mogao da bude, te vrhove, okolinu, bunare, vikendice koje su bile zaključane. Ali mi smo na primjer išli još dalje dalje tamo prema manastiru Veta, prema tom dijelu gdje pretpostavljamo da nisu bili. Nešto nas vuče u taj kraj, pravo da vam kažem, tamo se desio taj je događaj neprijatan, ali opet nešto nam ne da mira, nešto nas treba da s vremena na vrijeme, na 10 do 15 dana, odemo tamo – objašnjava Siniša.
Ne bi digao ruku na sebe
Siniša kaže je Milan ne bi mogao da jednostavno ode i nestane bez traga, niti da bi mogao da digne ruku na sebe.
