Učenik sedmog razreda OŠ "Vladislav Ribnikar" koji je 3. maja u školi na Vračaru ubio osmoro djece i radnika obezbjeđenja i dalje je u postupku utvrđivanja uračunljivosti u Klinici za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu.
Prema saznanjima medija, maloljetnik je prethodne dane proveo u stanju smirenosti i nije mu propisana nikakva terapija. Nema nikakvih zahtjeva, niti primjedbi na uslove u kojima boravi. Rođaci su mu donijeli garderobu i torbu sa drugim potrepštinama, ali samo do upravnih kancelarija, bez susreta i kontakta. Stručnjacima koji su sa njim vodili razgovore prenio je ubijeđenost da će se uskoro naći na slobodi.
Majka i sestra napuštaju Srbiju
Majka i sestra dječaka ubice (13), najvjerovatnije će se preseliti u inostranstvo, a u jednom trenutku pridružiće im se i otac Koste K., kad bude pušten iz zatvora. Psiholozi i kriminolozi vjeruju da je to najbolje i najbezbjednije rješenje za ovu porodicu.
Neplaćeno odsustvo
Roditelji maloljetnika su, inače, dobili na stotine prijetnji preko interneta nakon nezapamćenog zločina koji je počinio njihov sin. Otac Vladimir, ugledni radiolog, trenutno je iza rešetaka jer je njegov sin počinio masakr pucajući iz njegovih pištolja, a majka je, prema nezvaničnim saznanjima, uzela neplaćeno odsustvo sa Biološkog fakulteta, gdje radi, i sa kćerkom je na nepoznatoj lokaciji u Srbiji. Maloljetnikova mlađa sestra, koja je kao i on pohađala OŠ “Vladimir Ribnikar” i trenutno je četvrti razred, sasvim sigurno se neće više vraćati u ovu školu. Milan Kostić, psiholog i sudski vještak, smatra da je i mlađa sestra trinaestogodišnjaka, žrtva svog brata, pošto će do kraja života trpiti posljedice njegovog zločina.
„Ta djevojčica ništa nije uradila, ali je obilježena i stigmatizovana za cijeli život. Ona će biti osuđivana od okoline i smatram da bi trebalo da bude zaštićena, koliko je to moguće. Ovakva situacija nije uobičajena kod nas, ali važno je objasniti majci koliko je složena situacija za njih i da je možda najbolje rješenje da napuste zemlju. Mislim da je razdvajanje od trinaestogodišnjeg dječaka neophodno u ovom slučaju. Majka treba da shvati da pored sina ima i kćerku i da mora da uradi nešto kako bi je zaštitila“, kaže Kostić, i dodaje:
„Dječakovoj porodici svakako ne treba nametati rješenje, već njegova majka i sestra treba da se slože sa tim rješenjem, ili da im se ponudi alternativa. Djevojčica je suviše mlada da sama predloži neko rješenje, ali je ipak treba saslušati i saznati šta ona misli o svemu ovome i o tome šta je učinio njen brat.“
Dobrivoje Radovanović, kriminolog, ističe da je dječak nezapamćenim masakrom uništio mnoge živote i porodice.
„Sve je upropašćeno, i njegov život i životi svih porodica koje je unesrećio svojim činom. Takođe, uništio je i živote svoje majke, oca i sestre. Njegova porodica će dugi niz godina trpiti strašne posljedice jer je teško zaboraviti ovako nešto“, kazao je Radovanović.
Pitanje njegovog pravnog statusa
Pitanje njegovog pravnog statusa i suočavanja sa razmjerama zločina koja je počinio već danima preokupiraju javnost. Iako kao mlađi od 14 godina ne može da bude izveden pred sud, niti mu može biti izrečena bilo kakva krivična sankcija, sigurno je da njegov život više neće biti isti.
Dječak ne može da završi u Vaspitno-popravnom domu u Kruševcu, ni u maloljetničkom zatvoru u Valjevu. Ali to ne znači, kako se u početku spekulisalo, da će se naći na slobodi.
Kako otkriva Dragan Vulević, specijalista za socijalno pravo i bivši načelnik Odjeljenja za nadzorne poslove u oblasti porodično-pravne zaštite u Ministarstvu rada, Centar za socijalni rad tražiće direktno od ljekara koji vrše procjenu zdravstvenog, psihičkog i emocionalnog stanja dječaka-ubice da se izjasne koji dalji oblik zaštite preporučuju.
Da li je dječak opasan po sebe i okolinu?
Specijalisti će se pismeno izjasniti da li je dječak opasan po sebe i okolinu, kao i da li sugerišu zatvoreni oblik zaštite, otvoreni oblik ili vraćanje nazad, u porodicu.
„Zatvoreni oblik zaštite bila bi hospitalizacija, za šta je potrebna saglasnost roditelja. Ukoliko roditelji ovu saglasnost ne daju, organ starateljstva može da pokrene postupak za donošenje privremene mjere o lišenju roditeljskog prava i da postavi djetetu privremenog staratelja“, objašnjava Vulević.
To, konkretno, znači da centar konstatuje kako su se roditelji oglušili o zdravstvene preporuke ljekara koje su u najboljem interesu djeteta. Shodno tome može im se ili djelimično oduzeti starateljstvo, u dijelu odlučivanja o liječenju dječaka, ili čak i potpuno, ako se utvrdi da ima zakonskih osnova i da su porodične okolnosti ugrožavajuće po maloljetnika. Ovaj postupak ne odlaže liječenje, odnosno dijete će za to vrijeme ostati na Dječijoj klinici za psihijatriju. Privremeni staratelj može, po zakonu, biti ili Centar za socijalni rad ili neki pouzdan bliski rođak.
Druga mogućnost je da, ukoliko stručnjaci konstatuju da kod dječaka-ubice nema nikakvih poremećaja ličnosti, centar procjeni da bi on trebalo da bude smješten u instituciju za djecu sa poremećajima u ponašanju. To su Dom za vaspitanje djece u Knjaževcu ili “Vasa Stajić” u Beogradu. Samom Vuloviću ova mjera, s obzirom na težinu počinjenog djela, djeluje malo vjerovatna, jer su u pitanju domovi otvorenog tipa.
Ipak, pošto je i za ovo potrebna saglasnost roditelja, ukoliko je oni ne daju, centar i u tom slučaju može da pokrene postupak za lišenje roditeljskog prava.
„Treća mogućnost je da tim ljekara kaže kako djetetu nije potrebno liječenje i da se on vrati u porodicu. U tom slučaju organ starateljstva dužan je da sastavi detaljan plan podrške roditelja u podizanju djeteta“, objašnjava Vulević.
Sve ove mjere određuje centar za socijalni rad kao organ starateljstva, a ne sud, pišu Novosti i Informer.
