Kako je naveo branilac Stefan Jokić, za godinu i po dana suđenja, saslušani su samo svjedoci. Dok okrivljeni borave u pritvoru, suđenje je više puta odlagano, a odbijani su prijedlozi odbrane da se mjera pritvora ukine, zamijeni blažom mjerom, ili da optuženi izađu na slobodu uz jemstvo.

Tejić priznao ubistvo

Lazar Tejić, jedini od petorice osumnjičenih koji je priznao krivično djelo ubistvo pred tužilaštvom je bio 25. novembra 2020. godine. On se tada branio ćutanjem, a isto je uradio i Dušan Kokoruž koji je optužen za saizvršilaštvo.

Tejić je na pripremnom ročištu održanom 23. novembra 2021. godine priznao da je izvršio krivično djelo, ali nije priznao kvalifikaciju, prema kojoj se radi o teškom ubistvu na podmukao način. On je tada rekao i da ostalih četvorica optiženih nisu ni u kakvoj vezi sa tim krivičnim djelom. On je na ročištu 23. novembra 2021. godine iznio detalje ubistva.

"Ja sam izvršio ovo ubistvo, ali ostali s tim nemaju veze. 29. novembra 2019. godine sam izašao iz zatvora. Često sam izlazio, znao sam da u svakom lokalu mogu da kupim kokain. Uzimao sam kokain od Bojana Mirkovića, koji mi je ponudio da prodajem. Do konflikta je došlo jer nisam mogao da ispratim tempo prodaje koji mi je nametnuo. Plašio sam ga se jer mi je prijetio, zato sam mu pratio kretanje. Nisam htio da izvršim ubistvo na javnom mjestu. GPRS, i dva telefona nabavio sam od osobe koju neću da imenujem", rekao je Tejić.

Dodao je da je Mirkovića pratio uz pomoć aplikacije, a da je Samsung pomoću kojeg ga je pratio ostavio u Batajnici da zavara trag.

"Niko osim mene nije pratio njegovo kretanje, od postavljanja uređaja do ubistva je prošlo nekoliko dana. Ustao sam i krenuo ka Bloku 62 gdje sam uzeo elektirčni bicikl. Taksijem sam otišao sam do Batajnice kako bih na telefon preko kog sam pratio njegovo kretanje povezao svoj telefon. Kad sam opet uzeo bicikl, bilo je 12 ili 13 sati. Kretao sam se oko garaže Belvila, prateći njegovo kretanje. Ušao sam za njim i ubio ga, otarasio sam se pištolja, bicikla i uređaja", ispričao je Tejić.

Kako je potom rekao, pitao je majku da ga odveze na Zaltibor da odmori, a nakon toga je na vijestima vidio da je uhapšen Bojan Kovačević, nevjenčani suprug njegove majke, koji ga je na Zlatibor dovezao.

Dušana Kokoruža, kako kaže, dugo zna.

"Izlazio mi je u susret da me vozi i da mi da novac kada mi je potreban. Pristao je da dođe na Zlatibor po mene i da me odveze do granice. Nije znao da sam počinio ubistvo, rekao sam da dugujem novac i da mi prijete. Pitao sam da me odveze do Loznice. Na pumpi je trebalo da me čeka automobil koji je trebalo da me odveze do granice jer sam se uspaničio. Ostale optužene ne poznajem i ne znam zašto su u sudnici. Kajem se, volio bih da vratim vrijeme i da ispravim mnoge stavri koje sam uradio", zaključio je Tejić i rekao da ne želi da odgovara ni na kakva dodatna pitanja.

Pomogao Tejiću da pobjegne jer je zvučao uplašeno

Dušan Kokoruž, koji je uhapšen kada i Tejić, istakao je da od optuženih poznaje Lazara, a Bojana Kovačevića samo iz Lazareve priče.

"Ubijenog nikada nisam vidio. Lazara poznajem dugo. On je 2019. godine izašao iz zatvora. Svi smo gledali na njega kao na suštinski dobrog klinca. Zvao me je da ga vozim, kada nisam mogao davao sam mu auto, pozajmljivao sam mu novac. Krajem novembra me je zvao da ga odvezem od Zlatibora do Loznice. Prvo sam rekao da ne mogu. Kada je opet zvao, zvučao je uplašeno, rekao je da mu je život ugrožen. Vidio sam da nešto nije u redu, te sam pristao da odem", objasnio je Kokoruž.

Kako mu je Tejić rekao da se zadužio, Dušan je, kako je ispričao, ponio nešto manje od 6.000 evra. Tejića je pokupio na ulazu na Zlatibor.

"Rekao je da prodaje kokain, ali da je većinu iskoristio za sebe i da je potrošio pare. Nije mi rekao ko me juri, nije htio da me upliće. Ja sam otišao u jedan hotel, on u drugi. Sutradan smo se našli i rekao sam da ću da mu pozajmim novac. Rekao je da ta suma nije dovoljna i da ima dogovor da ga sakriju u BiH, ali je taj čovjek mogao da ga preveze tek 23. novembra. Tog dana je trebalo da se nađemo u Užicu. Nisam mogao da osposobim auto, pa sam otišao taksijem", dodao je.

Kako je objasnio, "sve vrijeme do hapšenja Lazar je bio uplašen, odsutan, zbunjen".

"Ostao sam s njim jer me je zamolio. Rekao je da na pumpi treba da nas čeka sivi ‘pasat’. Mene je trebalo da odveze na autobusku stanicu, da se vratim po automobil. Sjeli smo u auto, vozača nije bilo. Poslije pet sekundi smo uhapšeni", rekao je Kokoruž.

On je dodao da je prihvatio da preveze Tejića jer nije pomišljao da je sposoban da uradi tako nešto, kao i da ne zna odakle njegov otisak na kartici GPRS uređaja za praćenje. Za Lazara je istakao da je "po kraju načuo čime se bavi", ali da nije htio da pita.

Negirali krivicu

Bojan Kovačević, koji je sa Tejićevom majkom u vanbračnoj zajednici istakao je da sa tim krivičnim djelom nije u vezi. Objasnio je da je sa Lazarevom majkom počeo da se zabavlja 2018. godine, a da su počeli da žive zajedno u junu 2020. godine.

Kako je objasnio, Lazara je upoznao 2019. godine kada je on izašao sa izvršavanja zatvorske kazne i nakon toga ga je često vozio gdje treba, jer Lazar nema dozvolu. Dodao je i da je Lazara odvezao na Zlatibor, ali su on, njegova nevjenčana supruga i njena kćerka kući vratili iste večeri.

Ivan Nikčević takođe je porekao da je u vezi sa smrću Mirkovića, kog je poznavao. On je pred sudom ispričao gdje se nalazio u vrijeme ubistva i dodao da je poznavao ubijenog Matkovića i da je sa njim bio u dobrim odnosima.

Posljednji osumnjičeni, Filip Ivanović, rekao je da nije kriv i da ne poznaje nikog od optuženih, kao i da je na dan ubistva bio na proslavi rođendana.

Jedan od svjedoka policijski inspektor

Na ročištu održanom 5. aprila 2022. godine saslušano je pet svjedoka, a jedan od njih je bio inspektor za krvne i seksualne delikte Slobodan Kuribak.

"Ubijenog Bojana Mirkovića poznavao sam od 2012. godine kada je radio kao obezbjeđenje u jednom restoranu. Druženje nam se svodilo na zajedničke proslave, družili smo se u kafani, a kasnije smo trenirali zajedno", rekao je Kuribak.

Prema njegovim riječima, četiri-pet dana prije ubistva svaki dan su trenirali u "Ušću".

"Na dan kada je ubijen bili smo u teretani, pa otišli u restoran na Vračaru. Kada smo završili sa pićem, Bojan me je vratio do Ušća jer je imao servis automobila u 15 časova, a ja sam prešao u svoj auto. Dogovorili smo se da se poslije mog posla nađemo da mi ispolira farove, a nakon sat vremena sam u medijima vidio da je nađeno tijelo u naselju Belvil", dodao je.

Tada Slobodan nije ni posmislio da je to njegov prijatelj Bojan.

"Deset godina radim kao inspektor i Bojan nije odavao utisak da je imao neki problem", rekao je.

Svjedok je objasnio da je kolege pitao šta se dogodilo u Belvilu. Tada su mu rekli da je Bojan ubijen.

"Pozvao sam kolegu da ga pitam da li je čuo šta se dešava i, nevezano za to, da li se čuo sa Bojanom. Mirkovića nisam zvao jer je imao neslane šale i umio je da govori da se povrijedio i da mu se nešto desilo", dodao je Slobodan.

On je istakao da mu Mirković nikada nije spomenuo Lazara Tejića.

"Bio je naprasite naravi"

Pred sudom je svjedočio i Mirkovićev kum Aleksandar Purković, koji je takođe zaposlen u policiji i to u Službi za prevenciju narkomanije i suzbijanje krijumčarenja narkotika.

Purković je istakao da je Bojana Mirkovića poznavao 20 godina i da su išli zajedno u osnovnu školu.

Na navode iz istrage da je Mirković bio iz kriminogene sredine, Purković je odgovorio da nije znao da je Bojan bio u bilo kakvoj vezi sa kriminalom, ali da je "mogao da pretpostavi da će sve da ode na tu stranu jer je Mirković bio naprasite naravi i učestvovao u tučama".

"O Bojanu znam da je bio na Policijskoj akademiji, sa djevojkom je imao školu stranih jezika. Radio je kao obezbjeđenje na splavovima prije desetak godina. Na dan kada je ubijen sam radio. Putem medija sam saznao šta se desilo. Za Lazara Tejića sam prvi put čuo kada se dogodilo ubistvo", dodao je.

Advokat odbrane Jelena Stojić istakla je da je prije ubistva Mirkovića Purković prebačen iz jedne policijske uprave u drugu, da je vraćen u niže zvanje i da je protiv njega vođen disciplinski postupak.

"Protiv mene su vođena dva postupka. Odbijam da odgovaram na pitanja u vezi sa tim jer mogu da me izlože sramoti", rekao je Purković.

Advokat je potom pročitala dio iz zapisnika u kom je navedeno da je Purković "nakon ubistva suspendovan jer nadređenom nije rekao da se druži sa licima iz kriminogene sredine".

"Ne znam kako je moj kum iz kriminogene sredine. Priložena je slika na kojoj sam sa njim i Kuribakom. Ko je tu kriminalac?! Bio sam suspendovan dok se nije završio postupak. Oslobođen sam optužbi", istakao je svjedok i dodao da se sa Mirkovićem nije viđao često i da su se posljednji put vidjeli sedam do 10 dana prije ubistva.

Advokat Jelena Stojić je, nakon saslušanja svih pristutnih svjedoka, tvrdila da je "iskaz svjedoka Aleksandra Purkovića instruiran", kao i da je "pokušao da prikaže ubijenog Mirkovića kao dečka koji nema mrlju u životu".

"Osporavam iskaz svjedoka. Izmijenio je sve svoje iskaze u odnosu na ono što je rekao pred tužiocem. Nije rekao istinu, a u pitanju je policajac. Njegov kredibilitet je upitan i mislim da sud to mora da uzme u obzir", istakla je Stojić.

Svjedočile tri Nikčevićeve bivše partnerke

Među sedam svjedoka koji su saslušani 25. maja bile su bivša partnerka, bivša žena i bivša vanbračna supruga Ivana Nikčevića.

Jedna od svjedoka, Anđa Stojanović istakla da je bila zaposlena u Nikčevićevoj firmi i radila administrativni dio posla, ali i da se s njim viđala van radnog mjesta.

"Istraživala sam šta je potrebno od dokumentacija za novotovorenu firmu, javljala sam se sa na telefon, plaćala račune. Nisam vršila prodaju, ali sam ponekad iznijela i predala koji telefon", rekla je ona.

Ona je potvrdila Nikčevićeve riječi da je u okviru posla štampala uputstva za uređaje kao i da su sarađivali sa špediterskom firmom, koja je prevozila SIM karitce za koje je Nikčević ranije istakao da ih je poklanjao uz uređaje.

"Tačno je i da je veći dio uređaja prodat van kancelarije i da je samo jedan čovjek došao u lokal da preuzme uređaj", dodala je Stojanović.

Kao jedan od svjedoka pristupila je i Slobodanka Nikčević, bivša supruga Ivana Nikčevića.

"Ostajem pri ranije datom iskazu, ali bih kao majka morala da dodam da naše djevojčice imaju 17 i 14 godina i da im nedostaje otac koji je bio previše dobar prema njima", rekla je.

O djeci je govorila i bivša vanbračna supruga Nikčevića, Anita Keserović.

"Kao majka njegovih djevojčica imam da kažem da sve ovo za njih stresno, svaka posjeta je trauma i za njih i za mene", rekla je Keserović i dodala da je poznavala ubijenog Bojana Mirokvića, da je za njegovu smrt saznala iz novina. Ona je istakla da se čula sa Nikčevićem i da je trebalo da idu na sahranu, ali kako nisu mogli zbog bolesti djeteta, planirali su da naknadno izjave saučešće u čemu su spriječeni kada je Nikčević priveden.

Na ročištu održanom 6. jula ove godine, saslušana su četiri svjedoka. Među njima je bio Mitar Boro, koji je objasnio da je ubijenog Mirkovića poznavao oko pet, šest godina, a da su se upoznali preko poslova obezbjeđenja.

"Za ubistvo sam čuo preko radija. Znao sam da živi u Belvilu i često je umio da se šali kada se tako nešto dogodi da zovem njemu drage ljude i da kažem da je on. Tako bi vidio da li im je stalo do njega. Odmah sam otišao na lice mjesta", rekao je Boro i dodao da je Mirković prestao da radi na poslovima obezbjeđenja dvije-tri godine prije ubistva.

Pregledani video snimci

Na posljednjem održanom suđenju pregledani su video snimci sa nadzoprnih kamera sa Palilulske pijace i sa Buvljaka, na kojima se vidi kretanje optuženog Ivana Nikčevića.

Nikčević je potvrdio da je na snimcima on, ali je istakao da se na snimcima jasno vidi da nije nosio kačket kada je bio na Buvljaku, što se kosi za izjavom koju je dao jedan od prodavaca mobilnih telefona.

Tok suđenja trebalo je da se nastavi upravom pregledanjem ostalih video snimaka sa nadzornih kamera, ali će glavni pretres da počne ponovo zbog promjene sudije.

(Telegraf.rs)