Ne jedemo, ne pijemo, ne spavamo. Teško nam je. Pod tabletama smo. Nismo još prihvatili da Nizame nema. Puno toga što je objavljeno je laž. Kad dođe vrijeme daćemo izjavu kao porodica.
Rekla je to Nejra, rodica Nizame koju je ranije ovog mjeseca u Gradačcu brutalno pretukao, a onda i likvidirao Nermin Sulejmanović.
Monstrum je svoj krvavi čin snimao, a onda i objavio na društvenim mrežama. Hiljade i hiljade ljudi snimak su vidjeli, a nekolicina ga je u komentarima i podržavala. Satima je taj snimak bio na društvenim mrežama, a zgrozio je ne samo BiH, već i širu regiju.
Čitav grad u šoku
Nizamu su sahranili. Porodica tuguje. Sahranili su i još dvoje ljudi koje je likvidirao u svom krvavom pohodu.
Tijelo monstruma još uvijek stoji u hladnjači. Po Gradačcu se priča da ga niko ni ne želi preuzeti.
Čitav grad tuguje, šuti u šoku. Nizaminu rodicu novinari 24sata zatekli su u porodičnoj kući Hećimović u Gradačcu. Otac Nusret došao je iz Njemačke čim je čuo šta se dogodilo, a mama Suada, već ionako bolesna, posve se slomila.
Čim izađu na dvorište gledaju u grob svoje kćerke jer im se groblje nalazi odmah preko puta. Na grobu mnoštvo već uvenulog cvijeća. Cijelo naselje Mionica oplakuje njenu žrtvu i svi Nermina Sulejmanovića nazivaju monstrumom.
Par kilometara dalje u Mionici, u brdovitom dijelu zvanom Humke, mala bijela kućica pod nadzornim kamerama i reflektorima koji se pale na senzor. Djeluje napušteno. To je kuća Nerminove babe.
– Nema tu nikoga već danima. Teško mi je i gledati tu kuću. Svjetlo u hodniku gori i dan i noć. Neko ga ostavio upaljeno. U ovoj se kući on rodio. Njegova se majka udala u Srebrenik, za Fikreta Sulejmanovića, ali su se rastali nakon dvije godine. Došla trudna, ja malog donijela iz bolnice. Živjela je tu s mamom i s Nerminom kojega je sama hranila jer otac za njega nije mario. Umrla je prije 5-6 godina, baka poslije toga. Njega su othranile žene; baka, mama, dvije tetke, a vidi kako se prema njima odnosio. Imali su uvijek novaca jer im je djed slao iz Njemačke. Mi smo ga od milja zvali Nerko. Kad je bio dijete bio je jako dobar. Kad je postao momak, već su počeli problemi; bio je svojeglav, živio po svome. Završio je srednju školu, ali nikada ništa nije pametno radio, samo problemi. Ali meni je bio kao sin pa sam mu uvijek nalazila opravdanja. Bio je i u zatvoru, ali unazad par godina malo se smirio – govori tišim glasom njihova prva komšinica.
Ne želi reći svoje ime. Njegovo je društvo, kaže, opasno, a i on je bio opasan.
“Nizama je bila duša od žene”
– Nizama je bila duša od žene. Jako lijepo odgojena, uredna. Uvijek bi pozdravila. Nije se družila s nikim u ulici. Izađe na dvorište s bebom, ode kod svojih autom. Prije nego je ostala trudna radila je u tvornici tekstila. Baš je govorila kako ne zna ko će joj čuvati bebu kad bude morala ići raditi. Nikad mi baš nije jasno kako se ona u njega zaljubila. Bila je hrabra kao i on izgleda. Zabavljali su se dugo, dolazila je tu godinama. Odjednom kažu, uzeće se. Ubrzo je i rodila, prošle godine. Mala kao lutka lijepa, buckava, kao i on kad je bio mali. Imala je nešto na oku pa ju je Nizama vodila u bolnicu i u Tursku na liječenje. Nerko je cijelu kuću sredio, sve novo kupio kad je Nizama ostala trudna. Bio je sretan zbog djeteta. Pomagao joj je dok je bio kod kuće. Šta se odjednom poremetilo, ne znam – nastavlja komšinica dodajući kako nikad nije čula kod njih neku svađu ili tučnjavu.
Žena kaže kako ga je zadnji puta vidjela u četvrtak naveče. Izašao je pred kuću, sjeo na stolicu.
– Vidim, nema Nizaminog auta, jer ona je svoj uvijek parkirala kod mene u dvorištu. Pitam ga “Nerko, gdje ti je Nizama, kapija mi je otvorena stalno, ako ona neće doći da je zatvorim”. On samo dobaci “Kako hoćeš”. Sutradan ujutro sam rano otišla u grad i kada sam oko 10 došla iz grada zove me prijateljica i kaže “bježi u kuću, Nerko je poludio, hoda gradom i ubija”. Vikala mi je. I taman stiže šest policajaca do njegove kuće. Ušli, pretresaju sve. Tada su ga još tražili jer je bio u bijegu – govori kroz suze 70-godišnja žena, dodavši:
– Eto kako Nerko moj završi. Niko ga neće ni pokopati. Ostade to njegovo djetešce samo.
Malo je onih koji u naselju Mionica žele razgovarati o Sulejmanoviću. Nermin je bio osuđivani kriminalac, bivši zatvorenik, nasilnik s podebljim policijskom dosjeom. Gradačac je, kažu mještani, leglo kriminala.
Policija, sudstvo, kriminalci, svi su u sprezi i sada je sve to isplivalo na površinu. Ljudi bi željeli kada bi se konačno raskrinkali svi koji u tome učestvuju.
