Na Mataradžiju su trojica napadača nasrnula dok je zatvarao vrata garaže u porodičnoj kući. Smatra da tu nisu bili slučajno, jer i ranije je putem društvenih mreža dobijao nacionalističke prijetnje, a kaže i da su došli naoružani palicama.

- Zaključavao sam vrata, kad je jedan naletio na mene, udario me nečim, zamračilo mi se... Udarali su me nogama i palicama ispred kućnih vrata. Mene su prvi put na nacionalnoj osnovi vrijeđali kada sam imao 6-7 godina, kada nisam ni znao šta sam, a psovali su mi mater četničku - priča Mataradžija.

Njegova sestra, Milada Mataradžija, kaže da je čila bratov vapaj i da je odmah zvala policiju.

- Da nisam čula i sišla, ubijeđena sam da bi ga ubili - kaže ona.

Dok je pokušavao da zaštiti sina, napadu i prijetnjama izložen je bio i Harisov otac Adem.

Harisu jeste pružena medicinska pomoć i u Visokom i u zeničkoj bolnici, ali porodica ukazuje da su u oba nalaza konstatovane lakše tjelesne povrede, kao i da ih je zadobio u tuči, a ne prilikom napada. Smatraju i da policija nastoji da prikrije da je napad motivisan nacionalizmom, jer su za počinioce najavili prekršajne naloge.

Ni opredjeljenje Harisa Jovana da se izjašnjava kao Srbin nije slučajno. Očeva familija nikad nije prihvatila brak njegovih roditelja, a potom ratne i poratne traume.

Haris Jovan odlučio je da napusti rodno Visoko, ali ne zbog posljednjeg napada u kojem mu je i život ugrožen. Odlazi jer je i bez prava na rad, narušenog dostojanstva i prava da jasno kaže ko je.

Nažalost, to i jeste cilj onih koji se verbalno zaklinju u multietničnost i građansku BiH, a u stvarnom životu čine sve da zagorčaju život Srbima i natjeraju ih da odu.