Prvi put od kada nas je tog 17. januara tragično i prerano napustio Dejan Milojević, njegov posljednji tim u kojem je radio, Golden Stejt noćas je izašao na teren. Sa suzama u očima, mnogobrojnim posvetama i himnom Srbije, Ratnici su odali počast svom pomoćnom treneru i prije svega bratu.
Rezultat utakmice protiv Atlante je noćas pao u potpuno drugi plan (134:112). I dalje niko u San Francisku ne može da vjeruje da nema čovjeka koji je svojim osmijehom uvijek veselio sve oko sebe, koji je bio tu kada god je to bilo potrebno...
Sam susret u "Čejs Centru" na čijim zidinama stoji ogromna crno-bijela fotografija Dejana Milojevića počeo je intoniranjem himne Republike Srbije, "Bože Pravde" u njegovu čast.
Svi igrači koji su se našli na terenu nosili su majice na kojima je pisalo "Brate" na srpskom jeziku, a kao što je bilo najavljeno, na dresovima je stajalo i srce u kojem su bili ispisani inicijali "DM".
Prije početka meča, svi igrači su na sjedište na kojem je inače sjedio Milojević ostavili svoje dresove.
Bilo je tu suza, nisu ni navijači mogli da povjeruju da Dekija više nema...I sam Bogdan Bogdanović koji je bio u suprotnom taboru nosio je majicu sa natpisom "Brate". A Stef Kari je poslije prvog postignutog koša pokazao ka nebu.
Jednostavno, Dejan Milojević je bio veličina. Gromada. Baš zbog toga možemo da kažemo da je noćas odigrana jedna od najtužnijih utakmica u istoriji NBA lige.
