Ljubu nisu uspjeli da nađu, ali su danas iz PU sisačko-moslavačke objavili da je završen uviđaj požara i u saopštenju stoji da su nađeni fragmenti koji izgledaju kao kosti. Na Fejsbuku Crvenog krsta se oglasila Alberta Cestarić, direktorka Gradskog društva Crvenog krsta Glina. Njenu objavu prenosimo u celosti:

"Odlučila sam danas da podijelim nekoliko riječi s vama. Sigurno ste zadnjih dana čitali o baka Ljubi. Izgorjela joj je kuća i sve ove dane koliko je trajala istraga, nadala sam se da Ljuba nije bila u njoj, ali nažalost, u današnjem policijskom izvještaju piše da su pronađeni fragmenti koji izgledaju kao kosti pa strahujemo da smo je ipak izgubili...

Baka Ljuba bila je jedna mala obična žena, a zapravo velika u nevolji u kojoj bi pokleknuli mnogo veći i snažniji. Upoznala sam je prije više od 10 godina. Bila je jedna od prvih korisnica koje sam susrela kad sam tek počela da radim u Crvenom krstu. Radeći ovaj naš posao, hoćeš-nećeš, vežeš se za ljude. Prolaziš s njima jako teške trenutke, nekome nezamislive, zajedno se smijete, plačete, nadate...

"Volela je iznenađenja"

Vezala sam se za baka Ljubu. Mi je svi doživljavamo kao našu baku. Često smo je posjećivale, pomagale joj u kući i oko kuće, donosile smo joj hranu, higijenu, vodu i sve drugo što joj je bilo potrebno. Baka Ljuba uvijek je bila skromna i zato smo voljele da je iznenadimo bananama, sladoledom, čvarcima... Voljela je iznenađenja, a nas je veselilo kada vidimo da smo razveselile nju.

Kao u svakom živom i bliskom ljudskom odnosu, znale smo nekada i da se sporečkamo, uglavnom zato što sam htjela da je nagovorim da ode u dom kako bi zadnje dane proživjela lakše i bezbrižnije. Živjela je u trošnoj kući bez struje i vode i bilo mi je strašno da gledam kako se pati. Ali, baka Ljuba bila je odlučna – tu gdje sam se rodila, tu ću i umrijeti. Stotinu puta mi je to rekla. Na kraju sam to i prihvatila.

Imam hiljadu anegdota s njom koje bih mogla da prepričam, ali ne stanu sve ovdje. Svaki put me nasmije kad se sjetim kako je vodila borbu s glodarima. Uvjeravala nas je da joj ulaze u kuću i iako smo postavile na stotinu zamki, nismo našle nijednog. Jednom smo čak u tišini provele čitav dan s njom da vidimo glodare, ali nije ih bilo. Nije voljela da ide kod doktora pa je nas "zadužila" da joj donosimo tablete i mjerimo pritisak. I činile smo to s ljubavlju.

"Ima još puno starih poput Ljube"

Ona je to osjećala i voljela je i ona nas. Nije imala djece, samo nećaka Milana koji je prije nekoliko godina preminuo. Jako je patila za njim i često je o njemu govorila. Zadnji put posjetile smo je u petak. Nismo ni slutile da će se dogoditi nešto strašno. Bila je to uobičajena posjeta... Kad sam čula da joj je izgorjela kuća, odmah me uhvatio nemir. Svi smo se nadali da je negdje uspjela da se skloni...

Zašto sve ovo pišem? Zato što sve želim da vas podsjetim da ima još puno baka i deka poput Ljube. Naših starih i nemoćnih koji su usamljeni i kojima trebamo. Molim vas, nemojte ih zaboraviti. Nisu to zaslužili. Pokažite im da ste tu za njih. Njima je i običan razgovor velik k'o kuća. Darujte im barem malo svog vremena. Vidjećete koliko je to lijepo i koliko obogaćuje i vaš život. Baka Ljuba obogatila je naše živote na mnoge načine...", stoji u objavi.