To je za "Vijesti“ ispričao nekadašnji čuvar spuškog zatvora Dražen Boljević, a njegove navode potvrdio je još jedan bivši radnik zatvora.

Boljević tvrdi da je Alija Balijagić tada za dva dana uspio da se domogne padina Bjelasice, gdje mu se i izgubio trag.

"Alija Balijagić je 1997. godine bio u zatvoru u Spužu. Izdržavao je neku od kazni zbog krađa, ili razbojništava. Tada je bilo drugačije u zatvoru i gotovo svi osuđenici bili su radnog angažovani, pa i on. Usred bijela dana pobjegao je iz radionice Kazneno-popravnog doma. Tog dana pobjegla su četiri zatvorenika. On, još jedan Bjelopoljac i dvojica Nikšićana“, tvrdi Boljević.

Medvjed na Banj Brdu u Banjaluci

Balijagić je u bhekstvu od 25. oktobra, a do sinoć niko od nadležnih nije objelodanio da je prije više od četvrt vijeka navodno pobjegao iz zatvora. Ako su tvrdnje Boljevića i njegovog nekadašnjeg kolege tačne, za šta "Vijesti" sinoć nisu uspjele da dobiju potvrdu od izvora iz bezbjednosnih službi, nejasno je da li nadležni nisu znali za “poduhvat” osumnjičenog za dvostruko ubistvo, ili su ga prećutali.

Izvjesno je, međutim, da bi informacija o bjekstvu iz zatvora morala da bude sastavni dio dosijea čovjeka koji je iza rešetaka proveo gotovo četiri decenije…

Boljević priča da se o bjekstvima iz zatvora tada ćutalo, te tvrdi da je sa četvoricom kolega samoinicijativno krenuo u potragu nakon što je Balijagić pobjegao iz zatvora.

“Nas trojica odlučili smo da pomognemo dvojici kolega u čijoj smjeni se to dogodilo. Dakle, samoinicijativno smo za njim tragali R. S., I. M., Ž. K., D. R. (imena poznata redakciji) i ja”, kazao je on.

Poslušajte "Najgoru" pjesmu popularne pjevačice

Najsigurnije tamo se osjeća tamo gdje je odrastao

Navodi da su prvobitno od osuđenika dobili podatke koji su im mogli pomoći – da se Balijagić najsigurnije osjeća u okolini mjesta gdje je odrastao – Bijelog Polja, ili nadomak Foče gdje se, navodno, svojevremeno krio.

“Rekli su nam da će sigurno krenuti ka Bijelom Polju. Provjeravali smo automobile, autobuse i vozove koji su išli ka sjeveru, a onda smo nas petorica smo pošli da ga tražimo. Bili smo naoružani samo pištoljima. Izašli smo iz voza na Slijepač Mostu i pošli u bespuće za Balijagićem. Na obroncima Bjelasice sreli smo konjanika koji nam je rekao da je sreo čovjeka koji odgovara našem opisu, ali nas i upozorio da se moramo čuvati, jer nosi pušku. Došli smo do objekta u kom se navodno krio, ali smo, po kazivanju, zakasnili – nismo ga našli. To je čovjek koji ne staje. On je za tako kratak period stigao do Bjelasice i mi smo mu bili na tragu, a sada se uz kompletan sistem koji omogućava lociranje ne može pronaći”, kazao je Boljević.

Objasnio je da tada nisu pronašli Balijagića, već da je uhapšen znatno kasnije.

Dvojac iz Nikšića koji je pobjegao istog dana uhapšen je nakon nekoliko dana, a četvrti, Bjelopoljac, prema njegovim informacijama, domogao se Turske.

Teška sudbina majke Teodore Džehverović: Komšija je silovao, najbliži izdali

Boljević se prisjeća da je Balijagić tada pobjegao na prelazu ljeta u jesen.

“Iako ih je četvorica pobjeglo, oni su se razdvojili odmah nakon što su dovoljno zamakli. Vjerujem da je Balijagić najsigurniji bio u sebe kada je sam i da nije nikome ni dozvolio da ide sa njim. Mi smo imali podatak da se krio u nekom selu blizu Foče…”, kazao je on.

Dodao je da je Balijagić u zatvoru bio povučen i poslušan, ali da je riječ o nepredvidivoj osobi.

Odgovarajući na pitanja “Vijesti” da li je iko odgovarao zbog bjekstva, kazao je da nije niko.

“Za bjekstvo niko nije odgovarao, samo su neki podnijeli ostavke, a vrlo brzo su bile i smjene… Na tome se sve završilo”, rekao je.

Pratite nas i putem Vibera