Na grobljima na Cetinju održan je četrdesetodnevni pomen nedužnim žrtvama na kojem su se okupile porodice ubijenih.

– Krik do neba. Anđeli naši, naše izgubljene sreće, krvnička ruka zajedno sa svojom porodicom uze vam živote, vašu mladost, ljepotu i sve snove vam sruši. Monstrumi nisu od njihove zlobe, mržnje i ljubomore mogli da gledaju vas sretne, lijepe i uspješne. Najo, ljepoto, lavice naša, ne možemo i nećemo da prihvatimo da nam nećeš više doći sa tvoja dva anđela, onako sretni, nasmijani kao zadnjeg dana kada ste nam izginuli. Tvoj tajo i brat su slomljeni od bola i velike tuge za vama. A ja, Najo moja, živim sa pola života, da bih ti brata, a njihovog daidžu održala u životu. Znam, srećo moja, da bi i to tvoja želja bila, jer ste se voljeli neizmjerno. Vaši kratki životi su nas učinili najsretnijim, zato, sreće naše, neće proći nijedan sekund da ne budete dio našeg života koji će biti težak sve dok vam se ne pridružimo. Kako će vam vaš Roki, krvnici mu dom iskopaše – oprostili su se čituljom Natašin djed Bato, baka Vesna i ujak Nebojša.

Potresne čitulje

Miloš Martinović, koji je u masakru izgubio dva sina i suprugu, objavio je čitulju u kojoj iskazuje svoju bol zbog gubitka najdražih.

– Anđeli moji, šta da traže oči moje umorne kad vas više vidjeti neće. Najo, zagrli ih jako u naručje svoje. Nisam uspio ispuniti sve što smo planirali, zla sudbina mi nije dozvolila da vam kažem koliko vas volim. Živjećete vječno u ovom ranjenom srcu. Vaš Roki – napisao je on.

Čitulju je dala i porodica Martinović.

– Teško je pomiriti se sa sudbinom prokletom da više niste sa nama. Neobično je živjeti i navići se na život bez vas. Fali nam vaša ljubav, riječ i pažnja. Voljeni ne umiru, a neka vaše duše počivaju u miru. Posebnu zahvalnost familija upućuje svima onima koji nam tokom naše tragedije priskočiše i dadoše ruku pomoći. Hvala svima koji lično, putem telegrama, telefona i na drugi način podijeliše sa nama bol, za našim najmilijima – navedeno je u čitulji porodice Martinović.

Sahranjen bez opijela

Pero Martinović, koji je u krvavom pohodu Borilovića ostao bez dva unuka i snahe, kratko je rekao da su dali pomen u subotu Nataši i djeci. Jedva govoreći, uspio je da prozbori nekoliko rečenica.

– Dok pričam sa vama, ja plačem. Mnogo mi je muka. Krvnička ruka ih je ubila – rekao je djed ubijenih dječaka.

Preživjela Darinka Čelebić (88) ne voli da se sjeća događaja. Kaže da u komšiluku ne viđa Borilovićevu majku Svetlanu. Navodi da je Borilović sahranjen bez opela i sveštenika.

Vuk Borilović je 12. avgusta najprije ubio svoje podstanare Natašu Pejović Martinović (35) i njene sinove Mašana (11) i Marka (8), potom i njihovog kuma Milana Mitrovića (37), svog daidžu Gorana Đurišića (54), a onda i komšije Rajka (56), Dimitrija (81) i Danicu (74) Drecun, a na kraju Danijelu (51) i njenu sestru Aleksandru (52) Radunović.

Nije htio da se preda, pa je u njega pucala policija, kao i komšija Nenad Neno Kaluđerović, piše Kurir.