Uslijedili su stravični udarac, nesvjestica pa buđenje i pogled na ono što joj je ostalo od noge.

"Krvavo meso i kost koja je ispala iz nje. To je bilo sve" rekla je Martina koja radi kao medicinska sestra u Hrvatskoj vojsci, a smještaj joj je u Kninu. Sa svojim se timom u sanitetskom vozilu, 30. avgusta vraćala s intervencije u Udbini. Na autocesti kod Zadra sudarili su se s kamionom.

"Vozač mi je rekao: “Bitno da smo živi. Nemoj uopšte gledati dole, budi sa mnom, sve će biti u redu.” Tada sam morala pogledati dole. Vidjevši nogu, momentalno sam pala u stanje šoka - govori Martina. Zbog toga se ne sjeća gotovo ničega što je uslijedilo.

"Bila sam pri svijesti i rekli su mi da sam pričala s njima, no ne znam za to", govori nam.

Vozač s kojim je Martina bila u kombiju spasio joj je život.

"Svojim je leđima amortizere koji su izletjeli držao do dolaska Hitne da mi ne odrežu nogu do kraja - rekla je Martina. Dodala je i da je odmah procijenio da joj arterija nije u potpunosti stradala te da joj je samo lagano svezao nogu, što je po njoj bilo ključno da kasnije ne dođe do amputacije. Preuzela ju je zadarska Hitna. Dok su je stavljali na nosila, kost koja se i prije toga kotrljala po autu, sada je pala na cestu. Pokupili su je, ali bila je kontaminirana.

Noga joj spašena senzacionalnim zahvatom

"Prva sjećanja vraćaju mi se nakon buđenja u zadarskoj bolnici. Tada sam postala puno svjesnija situacije. Gledala sam u tu nogu i bilo mi je teško, ali još uvijek mi nije do kraja sve sjelo. Vidjela sam zaručnika i mirno mu rekla: “Ej, vode me u Zagreb na operaciju, hoćeš li molim te doći”. Rekao je da hoće i tako je bilo. Čekao me u Zagrebu, a mene su prebacili helikopterom", rekla je djevojka. Završila je u Klinici za traumatologiju KBC-a Sestre Milosrdnice. A tu je tek počeo pravi, senzacionalni zahvat.

"Došla je u dobrom opštem stanju, a bedrena kost zajedno s koljenom donesena je u posebnoj vrećici. Ovakav slučaj ne postoji u literaturi. Zato sam odlučio nazvati nekoliko kolega iz brojnih evropskih centara izvrsnosti da ih pitam za savjet. Imali su dobru ideju, ali ja je nisam poslušao. Savjetovali su mi fiksaciju ekserom kroz koljeno, ali ja onda bi joj noga trajno bila ukočena. Nisam to mogao učiniti tako mladoj curi. Znao sam da moram smisliti neki drug plan. I uspio sam" rekao je dr. Dinko Vidović, načelnik zavoda za sportsku traumatologiju.

Odlučio se za rekonstrukciju. Ona je išla u nekoliko etapa. Prvo je morao dekontaminirati kost, a tu mu je pomogla banka tkiva. Kost su tamo bankirali dok se meko tkivo i lokalni status noge ne oporavi dovoljno da se može pristupiti operaciji. Potom je trebalo oživjeti kost jer ona je, kako kaže dr. Vidović, bila izvan cirkulacije, odnosno mrtva. Taj je problem riješio presatkom lisne kosti zajedno s odgovarajućim krvnim žilama iz druge Martinine druge noge. Treća etapa bila je fiksacija bedrene kosti, potkoljenice i patele, a tu im je pomogla upotreba implantanta. Na kraju su morali rekonstruirati ligamente koljena.

Počela raditi prve korake uz pomoć hodalice

Nedavno je počela raditi prve korake uz pomoć hodalice. Otkrila je i da joj hodanje predstavlja posebno zadovoljstvo.

"Odmah živnem. Ja nikako nisam tip za ležanje, a pogotovo za kolica. Nakon nesreće, prva pomisao mi je bila: “Super, bitno je da kičma nije stradala, za drugo ću lako”. Jednostavno ne bih mogla biti u kolicima, svijet bi mi se srušio", priznaje Martina. Uz nju je cijelo vrijeme mama Marija Dir (57).

"Nakon nesreće, promijenila sam neka razmišljanja. Najvažnija stvar je da više nikada neću ništa planirati. Živjeću dan za danom i nastojati ga dobro iskoristiti. Onog sam kobnog dana sve bila isplanirala pa se ništa nije ostvarilo, već sam proživjela noćnu moru", objasnila je djevojka.