Jedan od najboljih boksera 20. vijeka preminuo je u 60. godini u Puli poslije teške bolesti.

Mate je u svojoj sportskoj karijeri osvojio sve što se moglo osvojiti. Nijedan trofej za koji se borio nije mu izmakao. Bio je svjetski i evropski prvak i u amaterskom i u profesionalnom boksu, olimpijski šampion i osmostruki prvak Jugoslavije.

Rođen je 16. novembra 1948. godine u Imotskom. Boks je bio njegov život! Sa 16 godina je počeo da trenira ovaj sport u BK "Pula", i poslije samo tri godine osvojio je titulu prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji.

Upravo tada počinje blistava karijera ovog asa. Prvi veći uspjeh na međunarodnoj sceni ostvario je 1969. kada je u Bukureštu postavio vicešampion Evrope. Dvije godine kasnije u Madridu je osvojio zlatnu medalju, a 1973. u Beogradu odbranio titulu najboljeg Evropljanina u poluteškoj kategoriji.

Na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine Parlov je osvojio zlato u nezaboravnom finalu protiv Kubanca Karilja. U ovom spektakularnom meču oba rivala su završavala na podu. Meč je prekinut u drugoj rundi kada se Kubanac četvrti put našao u nokdaunu.

Dominaciju u poluteškoj kategoriji Parlov je potvrdio i u Havani 1974, kada je osvojio titulu amaterskoj prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji. Po završetku amaterske karijere otisnuo se među profesionalce. Nastavio je u istom stilu i 10. jula 1976, u nezaboravnom meču na "Marakani" savladao Italijana Domenika Adinolfija i osvojio titulu profesionalnog prvaka Evrope u poluteškoj kategoriji, u verziji Svetskog bokserskog saveta (WBC).

Dvije godine kasnije Parlov je postao i svetski šampion, savladavši Argentinca Migela Anhela Kuelja, nokautom u 9. rundi.

Parlov je ostao upamćen kao jedan od najboljih jugoslovenskih sportista 20. veka.

Osam puta bio je prvak Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta svetski i jednom evropski prvak, a osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine.

Kao amater Parlov je imao 310 borbi, od čega samo 13 poraza. U profesionalnoj karijeri, u 29 mečeva, zabeležio je 24 pobjede, tri poraza i dva "remija".

Jugonostalgičari često ističu da su u bivšoj zemlji postojala dva čovjeka sa kojima niko nije smio da se kači... Jedan je bio Tito, a drugi Mate!

Parlov je bio najjači Jugosloven. Muškarci su mu se divili, imitirali su ga, a žene su uzdisale za njim.

Bio je najbolji na svijetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobjediv, a oni koji su se bavili borilačkim vještinama znali su da ne bi uspjeli da mu pariraju ni sekund. Bilo je i onih koji su ga provocirali i od kojih je sa osmjehom okretao glavu.

"Nisam nikad bio agresivan, mada sam bio žestok. Nisam se tukao od osnovne škole, niti sam imao probleme van ringa. Nisam ih ni tražio! Bilo je svakakvih iskompleksiranih tipova. Htjeli su da se dokažu na čovjeku koji je osvojio nekakve titule. Ali to sam izbjegao. Okrenem se u stranu ili pređem na neku drugu priču", govorio je Mate Parlov.

Bio je zaljubljenik u poeziju, znao napamet na stotine pjesama narodne muzike i obožavao je našu prestonicu.

"Beograd je grad koji ću uvijek voljeti. Tu sam proveo svoju mladost", govorio je Mate.

Nakon karijere živio je mirnim životom.

"Bokseru je najteže nakon karijere. Pogotovo ako ne zna šta bi radio u životu. Mnugi su prolupali jer nakon profesionalne karijere nisu više vidjeli smisao. Ja sam s druge strane žudio za anonimnošću. Nisam želio da živim od starih sjećanja. Sada sam samo običan građanin i ne volim kada mi se ljube ruke zbog nekih prošlih vremena", rekao je jednom prilikom Mate.

Parlov je preminuo 29. jula 2008. godine. Poslije teške i kratke bolesti preminuo je u 60. godini u bolnici u Puli.