Grubori, kruna zla "Oluje": Zvjerski zločin hrvatske vojske nad Srbima

Avgust 25, godine 1995. "Oluja", zločinačka akcija hrvatske vojske i policije još ima svoje pipke u tzv. akcijama čišćenja terena. U Gruborima, od sedamdesetak Srba prije progona, na svojim ognjištima ostalo ih je svega trinaestoro. Svi su imali više od 50 godina, najstarija čak 90, samo jedan, najmlađi, imao je 41. Povjerovali su riječima hrvatskog vođe Franje Tuđmana i njegove vrhuške, da ko nije uzimao oružje u ruke nema čega da se boji. Povjerovali su i nepune tri sedmice kasnije, brutalno, jezivo, ubijeno je njih šestoro - Marija Grubor (1905) i njen sin Jovan (1930), Miloš Grubor (1915), Milica Grubor (1944), Đuro Karanović (1954) i Jovan Karanović (1922). Na njihovo stradnje u selu podsjeća sve, i krst na kom ćirilicom piše: "Nedužnim i mučki ubijenim mještanima zaseoka Grubori".

Naučnici snimili potonuće kita

"Tog dana imali smo poziv od hrvatskih vlasti da ujutro dođemo kod škole radi popisivanja. Nas sedmero je otišlo prema školi radi popisa dok je njih šestero ostalo. Uz put smo sreli dosta hrvatske vojske koji su išli u pravcu našeg zaseoka. Navodno da su krenuli radi obezbjeđenja pruge zbog prolaska voza na relaciji Zagreb-Split", svjedočio je Jovan Grubor (1927) za arhivu Informativno-dokumentacionog centra "Veritas".

Brajan Volš negira krivicu za ubistvo supruge: Na internetu pretraživao kako se riješiti tijela

A taj voz za čiju bezbjednost su bili zaduženi, bio je "voz slobode" koji je sutradan, 26. avgusta išao iz Zagreba preko Knina u Split sa hrvatskom vrhuškom predvođenom Tuđmanom. Slavila se "blistava pobzeda". Vojnici koje su mzeštani sreli bili su pripadnici Antiterorističke jedinice "Lučko". Za njih su starac od 90 godina, žena bolesna od rođenja i još četvoro golorukih civila bili - teroristi, prijetnja Tuđmanovom vozu. Dim se nadvio nad Gruborima, začuli su se pucnji... U Grubore su ubrzo došli pripadnici UN za sektor "Jug", stacionirani u Plavnu, za njima i mještani Grubora koji su otišli da se popišu... Žene su počele da kukaju, da nariču... Beskonačan bol Dušanke Grubor zabeležile su i kamere UN. Ubijeni su joj muž Jovan i svekrva Marija. Masakrirani su. Kasnije je svjedočila:

Medvedev objasnio histerična ponašanja nakon ispadanja sa US Opena

"Došla sam do štale, jer se vidio dim odatle. Gorila je živa stoka, a ja sam dozivala muža Jovana. Pokraj ubijenih krava ležao je i moj muž, grlo mu je bilo prerezano, a nedostajalo mu je pola lica. Bila sam u šoku i tražila pomoć. Otrčala sam u kuću Miloša Grubora, koji je bolestan ležao u krevetu. Našla sam ga na podu kuće, kako u pidžami leži u lokvi krvi, pored su bile čaure od metaka. (...) Tako sam u zgarištu svoje kuće našla svekrvu Mariju kako sva izgorjela leži na leđima. Na livadi smo našli dva leša, Milicu Grubor koja je bila izbodena nožem i izrešetana rafalima. A malo dalje bio je i leš Đure Karanovića, koji je takođe imao rane od noža na vratu, a na grudima rane od metaka. Jovan Karanović je izgorio u svojoj kući, vidjeli smo zgarište.

Statua Isusa Hrista u moru privlači milione turista, a evo koju simboliku nosi

Da nije bilo kamera UN, ovaj zločin bi vjerovatno bio zataškan, štaviše bilo bi i onih u hrvatskim redovima koji bi ga negirali i nazvali "četničkom izmišljotinom". Ali, sada više niko nije mogao reći da se svirepo ubistvo nije dogodilo ili da su počinioci pripadnici nekih odmetnutih jedinica. Ovaj put znalo se ko je to učinio, iako su hrvatske vlasi odmah pribjegle planu "B" i pokušale da falsifikuju izvještaj o Gruborima. Tadašnji zapovednik Zbornog područja Knin i predstavnik Vlade Hrvatske za cijelo tzv. oslobođeno područje, Ivan Čermak, ekipi UN televizije dao je izjavu navodeći da se u Gruborima odigrao "vatreni okršaj između specijalne policije i zaostalih četničkih grupa". Izgovorio je to bez trunke srama kao da su u razmeni vatre zalutali meci zapalili toliko kuća i ubili šestoro civila.

Poruku koju ste poslali greškom u ovoj aplikaciji, sada možete da obrišete

"Nikada neću zaboraviti šta su moja majka Dušanka i ostali doživeli tog dana. Za njih sedmoro taj odlazak na popis u školu bio je spasonosan, ali su bol i najteže moguće sjećanje na prizor koji su zatekli nosili doživotno... Ubeđivali su je neki hrvatski nadležni da nije vidjela ono što je vidjela, da mog oca nije našla tako kako ga je našla... Izmasakriranog. Tražila je da ih oboje sahrani, nisu joj dali, već su sve šestoro oterali prvo u masovnu grobnicu, pa onda 2002. su ih ekshumirali i prebacili u Zagreb. Tada sam s majkom išla da ih identifikujem" jedva je govorila Milica Grubor, kćerka i unuka ubijenih Jovana i Marije.

I njoj je kao i mnogima trebalo mnogo godina da ponovo počne da dolazi u svoje selo. Rane su bile bolne i duboke. Nekoliko godina niko nije dolazio, smokve i divlja kupina osvajale su napuštene kuće, selo je izgledalo sablasno... Svaki kamen preostale kuće i svaki grumen spržene zemlje svedočili su o zlu koje je tu počinjeno.

Ogroman šok na US Openu! Eliminisan Danil Medvedev

Iako su kamere pripadnika UN zabilježile posljedice krvavog pira hrvatskih bojovnika u Gruborima, iako su zabilježene čak i registarske oznake automobila u kojima su bili, niko za ovaj zločin još nije odgovarao. Tužilaštvo Hrvatske je optužilo trojicu pripadnika jedinice "Lučko": Božidara Krajinu, Franju Drlja i Igora Benetu. Prva dvojica su juna 2014. oslobođeni pred Županijskim sudom u Zagrebu, a Igor Beneta nije dočekao početak suđenja. On je bio u bjekstvu i pronađen je mrtav u jednoj šumi u Lici u martu 2012. godinu nakon što ministar unutrašnjih poslova Hrvatske pokrenuo istraga u vezi "slučaja Grubori". Benetova majka je izjavila da je ubijen kao "nepoželjan svjedok". U Haškom tribunalu od 2005. do 2012. za ovaj zločin je suđeno trojici hrvatskih generala Ivanu Čermaku, Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Čermak je oslobođen aprila 2011, dok su Gotovina i Čermak oslobođeni i pušteni na slobodu 16. novembra 2012, pišu novosti.rs.