"U posljednjih 30 godina niko od naših predsjednika, nijedan premijer niti jedan saziv parlamenta nije uspio da pokrene, a kamoli da uspostavi sprovođenje zakona koji obezbjeđuju osnovnu zaštitu slabih i uspostavljanje neke pristojne socijalne pravde. Ne postoji apsolutna pravda, svi to znamo, ali takav disbalans između privilegovanih i frustriranih sigurno vodi cijelu zemlju u opštu nesigurnost. Pa čak i oni koji su uvjereni da su nedodirljivi. Kada samo jači pritisak predugo, ponekad i slabiji pribegne sili", tvrdi Košuta.

Košuta smatra da je osjećaj pravde izuzetno važan za mentalno zdravlje, rekavši da nas očigledna nepravda sve pretvara u budale. 
"Nekažnjivost i nepravda postali su uobičajeni kod nas. Zakoni obično ne služe u tu svrhu. Kada ih je nemoguće izbjeći, tada imamo slučajeve da jedni ne idu u zatvor uprkos pravosnažnim presudama, dok je drugima dovoljan neplaćen račun. Ljudi pucaju u ovom vidljivom raskolu, a do juče su mirni građani odjednom postali zločinci. Počinju da čine svoju, privatnu, pravdu", dodao je.

Košut je uvjeren da su društvene mreže odraz "iskrivljenja i izopačenosti svijeta" i da su legalizovale mržnju i "stopile najniže ljudske strasti, okupile razna odstupanja kako bi one koji promovišu zlo učinili brojnijim i snažnijim". Iako vjeruje da je hrvatsko društvo od rata potenciralo polarizaciju, ističe da je ogroman broj ljudi sposoban za empatiju, pa čak i potpuno nesebičnu žrtvu za druge, o čemu svjedoče događaji nakon nedavnog zemljotresa na Baniji.

"Pohlepa je rak, najmaligniji i najgori mogući. To je zlo od kojeg sve počinje. Pametan i zdrav u glavi je onaj kome je dosta, ko živi danas, ko je umjeren u svemu, ko se ne žali, ko ne zavidi. I ko ne zagađuje ovu siromašnu Zemlju više nego što mu je potrebno da preživi i kome je bar žao kada ubije životinju da bi se prehranio. Mi smo jedina bića na zemlji koja uništavaju svog domaćina - prirodu. Čak je i ovaj virus inteligentniji od nas. Pohlepa je bolest kojoj nema kraja, ako joj ne stanemo na put nekim civilizacijskim ili socijalnim sporazumom ", upozorava Košuta.

Na pitanje iz čega još potiču naša opšta anksioznost i depresija, Košuta kaže da je od Sigmunda Frojda poznato da su osjećaji krivice i depresije veoma usko povezani. "U raljama krivice čovek postaje hronično nezadovoljan, iz dana u dan gubi samopoštovanje, povlači se iz svijeta i zatvara se u sebe. Osećaj krivice nameće se u porodici, vezi, preduzeću, ali i u naciji i državi sa namjerom da se čovek održi pod kontrolom.

Ovo je posebno naglašeno u ovoj krizi: vi ste krivi ako ostanete bez posla i posao vam propadne, precenili ste svoje značenje, progutali ste više nego što možete progutati. Poruke da nismo dobri neprestano stižu iz nacionalnog sedišta, lokalnog sedišta, Svetske zdravstvene organizacije ... Svi stalno govore da je to loše, ljudima se neprestano govori da se ne ponašaju dobro, iako niko sa sigurnošću ne zna kako to treba da bude . Sve dok takav koncept "Držaću ljude pod kontrolom, tako da mogu raditi ono što sam zamislio" bude zamijenjen nekim novim, poštujući autentičnost svake osobe i njenih potreba, imat ćemo čvrst okvir za dalje frustracije oko nas. I njihove eksplozije ", rekao je Košuta.