Povodom informacije da je hrvatsko Ministarstvo državne uprave dalo u zakup od 30 godina još sedam nekretnina koje su vlasništvo Srbije ili BiH, nakon što je u novembru izdato 15 objekata, Simić je istakao da nikada nije utvrđeno koliko je novca srpskih banaka ostalo u toj zemlji, nakon što je početkom devedesetih godina prošlog vijeka usvojila niz propisa o zabrani raspolaganja i prenošenja sredstava van njenih granica. 

"Jugobanka je imala više filijala u Hrvatskoj, kao i Investbanka. Određene kreditne linije su bile povučene, a nikada nisu servisirane. Privredna banka Zagreb, koja je trebalo da radi naplatu za račun Jugobanke, recimo nikada nije tražila potraživanje kredita koje je uzelo brodogradilište u Rijeci", rekao je Simić za RTS. 

Ističući da pravni poredak Hrvatske baštini konzistentnost da se legalizuje ono što je posljedica ratnih dešavanja, Simić je naglasio da čudi izostanak reagovanja iz EU, s obzirom na to da je pravna država njena tekovina. 

On navodi da je imovina Jugobanke praktično dva puta konfiskovana, i to donošenjem uredbe o likvidaciji filijala kada je cjelokupna imovina izmještena iz centrale i data drugoj banci, a drugi put kada je ta ista banka koja je određena da se stara o naplati potraživanja 2001. godine odlučila da se to potraživanje ukine i prenese na državnu Agenciju za sanaciju banaka. 

"To praktično znači da one firme koje su povukle sredstva preko Jugobanke ne moraju ni da plate svoju obavezu", pojasnio je Simić. 

Kada je riječ o odmaralištima srpskih preduzeća na hrvatskom primorju, Simić kaže da se čini da su ona zauvijek izgubljena jer je njihova sudbina i gora od banaka. 

"Imate istovremeno postupke stečaja i likvidacije, što je nemoguće u privredi. U Splitu se tako otvara postupak stečaja Jugobanke iako se godinama vodi likvidacioni postupak. Ne može se voditi stečajni postupak bez stečajne mase. Mi u Hrvatskoj tako imamo već drugi krug nacionalizacije", rekao je Simić.