Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocijenio je da javni poziv hrvatskog Ministarstva državne imovine, kojim daje u zakup preostalu imovinu srpskih firmi i institucija u toj zemlji predstavlja jedan u nizu dokaza neprijateljske politike Hrvatske prema Srbiji.
"Hrvatska više od 14 godina otvoreno krši Aneks G Bečkog sporazuma o sukcesiji pod nazivom "Privatna stečena prava", u kojem je precizirano da svim građanima i pravnim licima mora biti priznata, zaštićena i vraćena imovina koju su imali na dan 31. decembar 1990. godine u jednoj od država nasljednica bivše SFRJ", naveo je Linta.
On je u pisanoj izjavi za medije istakao da se u istom aneksu navodi i da će bilo kakvo oduzimanje imovine učinjeno nakon posljednjeg dana 1990. godine biti ništavno.
Linta je pozvao Vladu Srbije da se obrati Komitetu UN za ljudska prava i drugim međunarodnim organizacijama sa zahtjevom da Hrvatska konačno počne da primjenjuje Aneks G Bečkog sporazumja o sukcesiji.
On je ukazao da stotine hiljada protjeranih Srba i drugih oštećenih građana, kao i stotine srpskih firmi i drugih institucija, ne mogu više od dvije decenije da sudskim putem ostvare svoja imovinska prava u Hrvatskoj.
"Brojni primjeri jasno potvrđuju da u Hrvatskoj postoji etnički motivisano pravosuđe čiji je cilj legalizacija otimačine srpske privatne i javne imovine. Zbog toga Hrvatska sistematski krši i međunarodno pravo i sopstveni Ustav", upozorio je Linta.
On je ukazao da, prema međunarodnom pravu i Ustavu Hrvatske, Bečki sporazum o sukcesiji, kao međudržavni sporazum, koji je potvrđen u hrvatskom Saboru marta 2014. godine i parlamentima ostalih država nasljednica bivše Jugoslavje, ima jaču pravnu snagu od domaćih zakona.
Ministarstvo državne imovine Hrvatske objavilo je prije tri dana javni poziv kojim daje u zakup odmarališta i druge nekretnina na Jadranu.
Na spisku je 15 nekretnina, odmarališta i pratećih objekata na primorju Hrvatske, čiji su vlasnici preduzeća iz Srbije i BiH, a u zakup se daju na 30 godina.
I prije nego što je usvojen u Saboru, ovaj zakon je izazvao veliko nezadovoljstvo u Srbiji i BiH jer to u praksi znači da državnu imovinu pravnih lica iz drugih republika bivše SFRJ, Hrvatska može dati na upravljanje trećim osobama na rok od 30 godina.