"Profesionalna ubistva su u kriminalu zanat i niko to neće uraditi džabe, osim ako nije reč o krvnoj osveti. Cene za naručena ubistva u Srbiji kreću se od 5.000 do 100.000 evra, a najčešće od 10.000 do 40.000 evra", otkriva za "Politiku" Božidar Spasić, nekadašnji visoki funkcioner Savezne službe Državne bezbednosti.

U prilog ovoj tvrdnji sagovornika "Politike" govori i navod optužnice da je Saša Cvetanović, kome se optužnicom pripisuje ubistvo Nikole Bojovića, brata Luke Bojovića, po nalogu Slobodana Šaranovića, to učinio za 30.000 evra.

Božidar Spasić u medijima često slikovito opisuje ubistva disidenata devedesetih godina prošlog vijeka, pominjući da su ih organizovale domaće bezbjednosne službe koristeći kriminalce. On tvrdi da su do 2000. godine profesionalne ubice u Srbiji bili ljudi koji su se borili na ratištima, gdje su i stekli "vještinu" ubijanja i nabavili oružje.

Danas, kada su ti ljudi ostarili, pojavila se nova generacija profesionalnih ubica, naglašava on.

"Uglavnom imaju oko trideset godina i obično ne žive u centrima velikih gradova, već se nalaze na rubovima grada i u manjim naseljima. Tako ne izazivaju ničiju pažnju", kaže Spasić.

On navodi da su to ljudi u čijim se glavama apsolutno ništa ne događa za vrijeme ubistva. Oni samo imaju potrebu da završe posao i da se što prije udalje s mjesta zločina.

"Nakon ubistva sasvim se normalno ponašaju. Dešavalo se da smo imali takve profile ubica koji nakon likvidacije odu u kafić i opušteno ćaskaju i piju kafu s prijateljima, kao da se ništa nije dogodilo. Ima i onih koji se nakon počinjenog zločina zabavljaju s kućnim ljubimcima: šetaju psa, igraju se s mačkom... Ti ljudi vode dvostruki život za koji ne znaju ni njihove devojke ni prijatelji", priča Spasić.

Javnosti je poznat slučaj Sretka Kalinića koji je ubio više beogradskih kriminalaca po nalogu vođa "zemunskog klana". Neki pripadnici ovog klana su svjedočili da je Kalinić boravio u jednoj prostoriji kuće i izlazio samo kada je trebalo nekoga da ubije.

Profesionalni ubica se nikada ne vraća na mjesto odakle je pošao, dodaje Spasić i kaže da uglavnom uvijek postoji unaprijed obezbjeđen "štek stan".

"Treba napraviti razliku između onih koji učestvuju u timu profesionalnog ubice i onih koji su samostalni strelci. Postoje određene osobe koje primaju poslove za ubicu. Tačno se zna kome se treba obratiti u podzemlju. On će saslušati zahtev od predstavnika naručioca i uglavnom će reći 'mi ćemo se vama javiti'. Nakon toga, kontaktiraju ubicu i pitaju ga da li može da odradi takav zadatak i koja bi bila cena", objašnjava Spasić.

Kada je riječ o isplati novca za ubistvo to uvijek rade "treća lica". Daje se akontacija u visini polovine dogovorene sume, a ostatak novca nakon obavljenog posla.

"U praksi smo imali slučajeve profesionalnih ubica koji su se zadovoljavali sumom od 5.000 evra. Ali, deo novca je uzimao i neko ko je tog ubicu 'držao na uzici'. Danas, u obračunima ozbiljnih mafijaških organizacija poput škaljarskog i kavačkog klana cena ubistva ide i do 100.000 evra", navodi Spasić.

"Čistači" siju lažne tragove

Nijedno isplanirano mafijaško ubistvo ne može da se ostvari ako nema svoj logistički početak i kraj, to jest uništavanje tragova.

"Ako ubica nije osposobljen za uništavanje tragova onda ima svog 'čistača' koji će nakon egzekutora sve obrisati. Čistač će prvo skinuti sve s ubice - od kose do čarapa. Potom, posebnim hemikalijama mu oprati ruke od barutnih gasova. Uništiće i oružje kojim je izvršen zločin. Takođe, obezbediće da se na mestu zločina nađu lažni tragovi, poput opušaka cigareta. Ovo smo videli i u slučaju pokušaja atentata na Milana Beka. Policija je na mestu pucnjave pronašla gomilu pikavaca s raznim DNK - to je namestio čistač i zato je taj slučaj profesionalni pokušaj ubistva", kaže Spasić.

Ne postoji posebna obuka za profesionalnog ubicu, smatra on. Ali, posebne kategorije su ubistva eksplozivnim napravama i ti ljudi su uglavnom ranije prošli neku obuku u vojsci ili policiji. Treća kategorija su ubice koje žrtvu likvidiraju snajperom, za šta je potrebna posebna "vještina".

"Svako ume da ubije, ali je poenta da ga ne otkriju. To je pravilo kod profesionalnih ubica", zaključuje Božo Spasić.

(Politika)