Centralnom liturgijom i parastosom poginulim borcima na srpskom vojničkom groblju u Zejtinliku, odata je počast i obilježeno 100 godina od proboja Solunskog fronta u Prvom svjetskom ratu. Liturgiju su u Crkvi Svetog Pantelejmona služili patrijarsi vaseljenski Vartolomej i patrijarh srpski Irinej. I nakon jednog vijeka, crkveni velikodostojnici i zvaničnici Srbije, Srpske i Grčke proboj obilježavaju kao simbol velike hrabrosti i požrtvovanosti srpskog naroda.
"Oni su položili živote svoje za bližnje svoje, za vjeru svoju i otadžbinu svoju, time su nam dali primjer da i mi slijedimo njihovom životu i njihovom primjeru", rekao je patrijarh srpski Irinej.
Počast poginulim srpskim vojnicima odala je i Željka Cvijanović, predsjednik Vlade Republike Srpske. Proboj Solunskog fronta, kaže Cvijanovićeva, uzeo je i ogroman broj srpskih žrtava, koji nikada ne smije da se zaboravi.
"Veličina ovog groblja ustvari pokazuje i obim stradanja koji je bio boreći se za slobodu. Mi smo se okupili danas ovdje da odamo počast svima onima koji su stradali u okviru velike bitke, poznate i po veličini. Učestvovalo je 650 hiljada vojnika u okviru savezničkih snaga, u okviru toga 150 hiljada vojnika Srba koji su bili prisutni ovdje, i po svim istorijskim zapisima ostali upamćeni po hrabrosti", rekla je Željka Cvijanović, predsjednik Vlade Republike Srpske.
Na liturgiji je poručeno da je srpski narod dobio i slobodu i mir, koju mu niko ne može oduzeti. O broju žrtava i slavnoj pobjedi u Prvom svjetskom ratu dovoljno govori i činjenica da su dva patrijarha služila liturgiju.
"Centralni događaj i dva patrijarha ovom svojom posjetom i služenjem liturgije, prije svega, obilježavaju najznačajniji dio, a to jeste molitva za upokojene, one junake i naše djedove koji su u Prvom svjetskom ratu svoj život izgubili za našu Srbiju, za našu pravoslavnu vjeru", rekao je Aleksandar Pavlović, predsjednik kancelarije manastira Hilandara u Solunu.
Proboj Solunskog fronta počeo je savezničkom ofanzivom u zoru 15. septembra 1918. godine. Rezultat operacija bile su kapitulacija Bugarske, Njemačke i Austrougarske i oslobođenje Srbije. Junaštvo srpske vojske oduševilo je i savezničke generale, koji su sa posebnim poštovanjem isticali da su srpski vojnici pokazali najveću hrabrost.