"Toga dana pravoslavni vjernici su slavili praznik Cvijeti, a katolici Uskrs, zbog čega su mediji ovaj događaj i nazvali "krvavi Uskrs"", saopšteno je iz Veritasa.

Hrvatska je u februaru 1991. donijela odluke o nevaženju saveznih zakona na njenoj teritoriji i o razdruživanju sa SFRJ, a nakon toga je i Srpska autonomna oblast Krajina donijela Rezoluciju o razdruživanju sa Hrvatskom.

Polovinom marta iste godine JNA je tražila od Predsjedništva SFRJ da se u državi uvede vanredno stanje, što, usljed protivljenja predstavnika Hrvatske, BiH i Makedonije, nije sprovedeno.

U kontekstu takvog stanja, krajiški Srbi su 25. marta organizovali "miting istine" na Plitvicama sa zahtjevom da Nacionalni park Plitvička jezera ostane u sastavu SAO Krajine.

"Dva dana kasnije na ulazima u Nacionalni park na jarbolima su izvješene srpske i jugoslovenske zastave, a sljedeći dan, 29. marta, "martićevci" iz Knina su zauzeli upravne zgrade Nacionalnog parka Plitvička jezera", navedeno je u saopštenju.

Iz Veritasa su podsjetili da je u ranim jutarnjim časovima 31. marta iz Zagreba prema Plitvicama krenulo oko 400 hrvatskih specijalaca radi "uvođenja ustavnopravnog poretka na području Nacionalnog parka".

U tom momentu u plitvičkim hotelima bilo je oko 400 turista, među kojima i grupa hrvatskih specijalaca, koji su se dan ranije infiltrirali među turiste sa oružjem u koferima i namjerom da "prepadom iznutra", u koordinaciji sa onima spolja, savladaju krajiške teritorijalce i "martićevce".

I Srbi su očekivali napad hrvatskih specijalaca pa su ih, na prilazima Plitvicama od Slunja, sačekali u zasjedi i sa barikadama od porušenih stabala.

"Puškaranje je započelo ujutro, a brojčano nadmoćniji hrvatski specijalci, uz pomoć onih kamufliranih u goste, uspjeli su da zauzmu hotele i do podneva uspostave kontrolu nad nacionalnim parkom. Dalju eskalaciju sukoba spriječila je JNA, koja se između suprotstavljenih strana postavila kao "tampon zona"", navedeno je u saopštenju.

Iz Veritasa podsjećaju da je na hrvatskoj strani poginuo "redarstvenik" Josip Jović /22/ iz Aržana kod Makarske, dok je dvadesetak drugih ranjeno, a na srpskoj strani je poginuo teritorijalac Rajko Vukadinović /32/ iz Korenice, dok je njih 17 zarobljeno i zbog pogibije "redarstvenika" prebijani su sve do njihove razmjene 13. avgusta iste godine.

Hrvatska je poginulog Jovića proglasila za prvu žrtvu "domovinskog rata" i svake godine na vrlo visokom nivou obilježava godišnjicu njegove pogibije.

Iz Veritasa su naglasili da je tadašnji ministar policije Josip Boljkovac više puta javno govorio i u svojoj knjizi "Istina mora izaći van" zapisao da je obdukcija pokazala da je Jović pogođen metkom iz jurišne američke automatske puške uvezene iz Singapura "pumparice", kakve je imala hrvatska policija.

Poslije ove akcije, hrvatska policija je na Plitvicama formirala policijsku stanicu, koja se održala do kraja avgusta te godine, kada je, zbog nemogućnosti funkcionisanja usljed kontrole od JNA, i rasformirana.

Kontrolu nad Nacionalnim parkom Plitvička jezera preuzele su krajiške vlasti i zadržale je sve do avgusta 1995.