Bio je to prašnjavi mladić u plavoj košulji koji je na spratu iznad u stanu pokušavao neke stvari dovesti u red. Jer stoljetna zgrada u kojoj živi Anđa s još nekolicinom stanara nakon razornog potresa dobila je žutu naljepnicu. Za razliku od ostalih komšija koji su svoje domove napustili, ona nije imala kuda otići.

"Gledala sam kroz prozor u dvorište. Najednom sam čula iza mojih leđa prasak. Prvo sam mislila da je potres, a kad ono čovjek koji se taman jedva pridiže s poda. Polomio mi je komodu, rasjekao si je u padu ruku. Počela sam drhtati i plakati od užasa. Tresla sam se od jada dok je on sa sebe tresao prašinu i tugaljivo govorio da si je poderao košulju. Kad je ubrzo pritekao susjed u pomoć te pitao dečka kako je, mladić koji je pao u moj stan rekao je: 'Ja sam dobro, ali susjeda nije dobro", kaže za Jutarnji list Anđa Vujičić Zubak koja je o svemu obavijestila i policiju s obzirom na okolnosti povrede mladog čovjeka koji joj je rekao da je iz Gradsko stambeno-komunalnog gospodarstva (GSKG).

Ni policija, otkriva ona dalje, nije mogla sakriti smijeh jer je i sama svjesna da je "situacija tragikomična i čisti crni humor".

Na upit kakvi su to radovi bili u stanu iznad, Vujičić-Zubak kaže da joj je komšija nakon potresa rekao da mu je mašina veličine 50x75cm potonula 10 centimetara pa da je zato došao netko iz GSKG-a u izvidnicu.

"To ulegnuće se iz moga stana vidjelo nije. Plafon mi je bio ravan i neoštećen. A čovjek kad je došao kod komšije, valjda je po tom dijelu cupkao i začas se našao u mome stanu. Trebao ga je komšija možda dodatno upozoriti na opasnost. Dobro da se nije polomio. Sad gledam u plafon jer stančić je mali. Ima 27 metara kvadratnih i još sa stropa prijeti veliki komad betona za koji su mi rekli da teži 200 kila valjda. Totalno sam razdrmana od svega. Nakon potresa spavam u trenerci, a sedmicu prije potresa sam se vratila iz Austrije tako da sam potres dočekala u samoizolaciji", dodaje još Anđa Vujičić Zubak koja je stan uredila prije dvije godine kako bi konačno imala svoj kutak sreće i mira.

"S 50 godina sam si obnovila život. Planirala sam nakon ove korone urediti fasadu, staviti žardinjere i cvijeće, međutim, nakon svega moraću ispočetka sve uređivati. Da bi sanirali te rupe mora se demontirati sav namještaj po mjeri, počevši od kuhinje. Kad sam adaptirala stan prije dvije godine koji sam kupila godinu prije toga, na stropu su se stavljale drvene grede, novi gips, nova struja i cijevi, spuštan je i strop. Nikakvi radovi nisu bili da bi bila dovedena u pitanje sigurnost. Pa pogledajte tu rupu, betonska je to ploča bez armature i što sve još ne. Komšija iznad, pak, nikada nije renovirao stan. Nakon potresa došli su statičari i zalijepili samo žutu naljepnicu. Prolazili su različiti ljudi kroz našu zgradu, ali to je bilo samo razgledavanje. Imali smo i problematične dimnjake, ali tri smo riješili i jedan srušili. Komšije su se svi iselili osim mene, pa sam pozvala prijatelja koji se razumije u građevinu i koji mi je rekao da taj dio gdje je susjedu navodno pod špajze potonuo, izbjegavam. I jesam. Čak sam odmaknula komodu na kojoj je televizor i koji je pukom srećom preživio pad neočekivanog posjetioca", zaključuje kroz osmijeh Anđa Vujičić Zubak koja uprkos svemu nije izgubila pozitivan duh.

Mladića koji je propao je na kraju zamolila da joj popravi utičnicu, s obzirom da je prilikom pada iščupao kablove, uključujući i onaj od televizora. On joj je molbu spremno ispunio.