Ova fotografija obišla je svijet, a pokazuje koliku snagu tišinom i tihom molitvom mogu pokazati Hrišćani.

Svako bira kojem će se Carstvu pokloniti, da li će Bogu ili Đavolu, vječno služiti. Niko sreću ne nađe u tuđoj nesreći, ni onaj koji se rugao Božijoj svetinji. I sila tame, da nebo prekrije, neće biti jača od sile Božije, počinje svoju priču za ATV, iguman manastira Kosijerevo (Bileća), Arsenije Samardžić.

"S obzirom na vrijeme u kojem živimo dobri smo. Svako bira svoju stranu. Mi smo odlučili da budemo na strani vjere, Boga i pravde", objašnjava za ATV otac Arsenije.

Narod u Crnoj Gori ponosno, stoički i hrabro kroz litije, već mjesecima brani svetinje, koje tamošnja Vlada sramnim zakonom o slobodi vjeroispovijesti pokušava da otme. Ikone, krst i vjera u Boga, jedno je oružje s kojim raspolažu u ovoj, epskoj borbi. Sabornost koju na istima pokazuje narod u Crnoj Gori, predstavlja pravo čudo. 

"Čuvajte neprijatelje svoje i molite se za njih, jer ne znaju šta čine, rekao je Patrijarh Pavle. Moramo tako, ali i na drugačiji način da postupamo. Situacija u Crnoj Gori dosta je ozbiljna. Predsjednik prijeti jednom narodu kojeg ima 30 odsto, a to nije dobro. Moramo izdržati do kraja. Vidim, pojavili su se neki ekstremisti, Crnogorci, koji šalju prijeteće poruke, idite iz Crne Gore, hoćemo Oluju", dodaje otac Arsenije.

Za vrijeme Svetog Simeona i Svetog Save postavljeni su temelji srpske autokefalne crkve. Srpska pravoslavna crkva (SPC) ostala je do današnjih dana glavni čuvar srpskog duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta, iako je kroz vijekove često bila napadana.

Njen obraz, danas u Crnoj Gori brane mitropolit Amfilohije i vladika Joanikije. Upravo je Joanikije, prije nekoliko dana bio uhapšen, samo zato što je riječima branio svetinje.

Nesrećna je zemlja, u kojoj su paščad puštena, a vladika svezan.

"Vladika Joanikije znači mnogo narodu Crne Gore. On je jedan čestit monah. Udarili su na njega jer je čuvar identiteta, on je nešto najčistije što se može reći za jednog čovjeka. Trenutno se vodi proces protiv vladike Joanikija i sveštenika u Nikšiću, vidjećemo šta će da bude", pojašnjava iguman manastira Kosijerevo.

Ali to nije sve, nakon hapšenja sveštenstva Srpske Pravoslavne Crkve na čelu sa episkopom budimljansko-nikšićkim Joanikijem, crnogorska vlast je odlučila da se obračuna i sa profesionalnim pripadnicima Vojske Crne Gore srpske nacionalnosti.

Naime, svi vojnici srpske nacionalnosti koji su bili raspoređeni na dužnostima obezbjeđenja vojnih objekata i magacina, širom Crne Gore, usmeno su obaviješteni da ne dolaze na posao do daljeg, bez ikakvog obrazloženja.

"Vjerujem da to rade", kaže iguman.

Manstir Kosijerevo simbol je nesalomivog duha, pravoslavne Hercegovine.

Prvi put je uništavan fizički, a nikada duhom, 1672. godine. Drugi put je rušen u vremenima Prvog srpskog ustanka, 1807 godine, nakon čega ga je obnovio iguman Dionisije Balać 1817. godine. Manastir je teško postradao 1861/1862 godine. Četvrti put je prilog za obnovu dao i kralj Aleksandar Karađorđević, kada je poprimio današnji Moravski stil gradnje, sin velikog kralja Petra, na intervenciju mitropolita Gavrila Dožića, 1930. godine ( a osveštana 1933. za vrijeme igumana Georgija Mirkovića) poslije rušenja uoči Preobraženja Gospodnjeg, 1914. od strane Austrougarske carevine.

"Tako je. Uprkos svemu, manastir je ostao svoj na svome, iako su na mjestu stare Hercegovine bile mnoge borbe tokom vijekova", zaključuje za ATV otac Arsenije.

Za oca Arsenija može se reći da niko nije govorio tiše, a da se čuo dalje, te da se za svoju slavu, niko nije grabio manje.