Utvrdili smo da je tlo, a u ovom slučaju je to vapnenačka stijena, sačuvalo miris ljudskog raspadanja od osmog do prvog vijeka prije nove ere, kaže se u tekstu i naglašava važnost pasa tragača.
Posebno obučeni psi namirisali su na Velebitu ostatke ljudskog tijela pokopane prije tri hiljade godina, što je tim hrvatskih stručnjakinja otkrio i razvio kao novu arheološku metodu. Voditeljica arheoloških istraživanja Vedrana Glavaš sa Univerziteta u Zadru i bivša glavna instruktorica pasa tragača Andrea Pintar istražile su na padinama Velebita u blizini Karlobaga prahistorijske grobove i rezultate objavile u međunarodnom časopisu ''Journal of Archaeological Method and Theory''.
To je prvi put da je neko naučno obradio rad pasa kao biodetektora u arheologiji, razradio metodologiju i postavio referentne kriterije, kaže se u saopćenju autorice Rujane Jeger, koja je pokrenula online portal Pasiji život.
Osim ljudi, u istraživanju su sudjelovali psi školovani za detekciju posmrtnih ostataka: belgijske ovčarke Panda, Satvi i Mali, te njemačka ovčarka Arvin.
Na lokalitetu Drvišica od pet iskopanih grobova u četiri su pronađena iskopine datirane od osmog do prvog vijeka prije nove ere. Drvišica je gradina na srednjem Velebitu, kompleksno nalazište koje zahvata više od 30 hektara primorske padine. U kulturnom smislu obuhvata razdoblja od osmog vijeka prije nove ere do ranog modernog razdoblja. Uključuje prahistorijsku gradinu s nekropolom, rimsko naselje, bizantsku utvrdu i srednjovjekovnu crkvu Svetog Vida.
Istraživanje je pokazalo da su posebno obučeni psi tragači sposobni otkriti vrlo male količine specifičnog mirisa ljudske razgradnje, kao i ukazati na znatno starije grobove nego što je prethodno pretpostavljeno.
Međutim, budući da psi slijede mirise, a nisu "lokatori tijela", njihov rad treba analizirati s obzirom na geološku podlogu, zemljište padine i druge faktore koji bi mogli utjecati na položaj mirisa, napominju autorice u arheološkom časopisu.
