Maja je slijepa na oba oka i uz to ima još 15 dijagnoza uključujući probleme sa štitnom žlijezdom i dijabetes.

“Index” je novi Prijedlog nacrta zakona o ličnim asistentima u Hrvatskoj koji, kako tvrde, onemogućava roditeljima sa statusom njegovatelja da imaju asistenta za svoju djecu, iskoristio kao priliku da razgovara sa Željkom.

Željka je ispričala kako je pozajmila novac da bi kupila jednu malu kućicu pored Valpova, gdje se brine o svojoj teško bolesnoj kćerki.

Usto, Željka je i sama bolesna – prošle godine dijagnostikovan joj je karcinom debelog crijeva nakon kojeg je prošla nekoliko operacija.

Žive od četiri hiljade kuna mjesečno, koje Željka dobija kao roditelj njegovatelj. Od tog novca plaća ratu za auto od 950 kuna.

Pored toga, mora nadoplaćivati velik broj lijekova koje koristi njena kćerka. Maja ima i terapijskog psa za kojeg takođe, kako kaže, plaća troškove veterinara i sve ostalo što je potrebno.

“Ne znam bih li se smijala ili bih plakala. Jako puno novca trošim na lijekove. Maja je imala operaciju prije šest mjeseci i mora koristiti sedam dodatnih suplemenata koje sama plaćam. Ne znam kako preživljavamo. Gladne nismo, ali sve drugo nam je katastrofa”, ispričala je Željka.

Kaže da Maji ne može priuštiti laptop. Ovo ljeto kupila joj je mobilni telefon za slijepe, koji je platila 3.300 kuna. Priča da grcaju u troškovima i minusima i da svoj život naziva “životom na rate”.

“Nemamo prava na kredit u banci. Ništa sebi ne kupujem, nego gledam da svom djetetu olakšam. Godinu dana Maja je bila na posebnoj prehrani. Zamislite koliko to košta. Mi živimo na rate. Živimo od danas do sutra, a državu nije briga za nas. Svima je strašno, a mislim da nema goreg u ovoj državi nego biti samohrani roditelj njegovatelj”, priča Željka.

Uskraćeni za asistenta

Na pitanje šta misli o novom Nacrtu prijedloga o asistentima asistentima kaže da je razočarana i da ova (Hrvatska) država one kojima je pomoć najviše potrebna stavlja na zadnje mjesto.

Ona nije u mogućnosti da radi dodatni posao jer je, uz to što je cijeli dan s kćerkom, bolesna.

“Meni, koja sam imala do sada 15 operacija, uskraćuju asistenta. Mi smo s našom djecom 24 sata. Htjela sam ići brati jabuke dva sata dnevno da zaradim nešto novca, ali ne mogu zbog bolesti. Treba nam pomoć, svima nama. Moramo osigurati svoju djecu koja će danas-sutra ostati sama. Država štedi na najosjetljivijoj grupi društva, što ne štede na sebi? Imaju po 20 hiljada kuna platu, što je sebi ne snize?” pita se Željka.

Zahvalila se sugrađaninu Anti Pejiću koji im je besplatno popravio krov i postavio novi crijep.

Smatra da će prije dobiti pomoć od sugrađana nego od države koja ju je već nekoliko puta teško razočarala.