‘’Evo, vidiš i sam. Ako ovo ovako treba da bude godinu dana nakon zemljotresa, onda smo mi svi ludi’’. Ovim riječima nas je dočekao Milan iz Majskih Poljana. Čovjek kome je potres uništio sve, i danas je u kontejneru. Kuća, štala, pomoćni objekti, sve je sravnjeno sa zemljom. Uspio je da dogovori izgradnju kuće, ali je to privatni dogovor, on je našao donatore iz Srbije. Država je zakazala u obnovi, a na sve to, kaže, ‘’šamaraju’’ ih administracija i silna papirologija.
"Evo ja sam nekako uspio kuću dovesti do krova, dečki sad rade unutra, žbukaju, struju…a već bi bio uselio da nije papira i mučenja. Pola godine su me mučili za elaborate i papire. Gdje god dođem u Glinu, bilo koju ustanovu, to je neko kočenje i ne može se riješiti. Korona, zbog testova, ovoga, onoga, ta osoba ne radi taj dan uvijek se izmišljaju neki papiri da mi to apsolutno ne možemo riješiti", rekao je Mian Bakić, Majske Poljane.
Milan je u potresu ostao bez deset bikova i tri krave. Živi od stočarstva a grla su napolju.
"Ne znam kako će biti, ako bude blaga zima, biće dobro, ako ne, biće gubitaka još sigurno", dodaje Bakić.
Nekoliko kilometara dalje, kod Bjelajaca, ista priča. Na mjestu nekadašnje kuće je rupa. Nadležni su naredili rušenje i tada su ih Dragana i njeni posljednji put vidjeli. Stisnuli su se u dva kontejnera a sami prave manji pomoćni objekat. Više od toga ne mogu.
"Hoće li biti dovoljno da se smjesti porodica? Ne, ne. To će bii samo kuhinja da imamo ono osnovno obaviti a sad kad će kuća biti prava, ko to zna?", kazala je Dragana Bjelajac, Majske Poljane.
A ko zna, priča Dragana, i gdje su završile silne donacije stanovnicima Banije.
"Ja ne znam da postoji neka država koja nije nešto poslala ali malo ko je šta dobio", dodaje Bjelajčeva.
"Ma katastrofa sve izgleda, ne da je loše nego je katastrofa", istakla je Smiljana Kukoleča, Majske Poljane.
Ovako situaciju u Majskim Poljanama opisuje Smiljana. Zemljotres ih je udario prije godinu, država udara i danas kada treba da pomogne u obnovi.
"I tu sam samo pet mjeseci hodala za tim papirima, skupljala, rok je bio 13.09. da se to preda. Predali smo u roku, evo znači to je već tri i po mjeseca, nismo ni odgovor dobili. Ljudi su ogorčeni, ljudi su jadni, tužni, razočarani, iznevjereni", ističe Kukolečeva.
Takvi su danas dočekali zvaničnike iz Zagreba.
Od njih, ponovo, obećanja i poruke koje su ljudi, tamo, do sada nebrojeno puta čuli. Oni su za predsjednika i premijera ostavili samo jednu poruku i to na ogradi koja u Petrinji brani prolaz prema ruševinama.