Nevenka Dobrić iz Crkvenog Boka kod Siska tužila je Hrvatsku zbog ubistva dvanaestogodišnjeg sina Siniše u zločinačkoj akciji “Oluja” 1995. godine, ali je, umjesto odštete, od hrvatskih sudova dobila ceh od 5.000 evra za sudske troškove, koje mora da plati zbog izgubljene tužbe.
Dobrićeva je rekla Srni da joj zbog pakla koji je preživjela u “Oluji” i svega kroz šta i danas prolazi tražeći pravdu za izgubljeno dijete svaki avgust jako teško pada i budi mučna sjećanja na ubistvo sina, ali i na likvidaciju i svekra Petra /63/.
“Ubila ih je hrvatska vojska naočigled mene i moje rodbine. Njih su ubili, a druge rođake ranili, dok su mog oca otjerali u logor. Zato mi je svakog avgusta preteško”, navela je Dobrićeva.
Dobrićeva, njen muž, stariji sin Saša i njena majka sutradan su uspjeli da se domognu Bosanske Kostajnice, gdje su sahranili Sinišu, dok je svekrovo tijelo ostalo u Hrvatskoj.
Iz Kostajnice su se prebacili u Sremsku Kamenicu, gdje su godinu kasnije sahranili Sašu pošto su ga ekshumirali iz Kostajnice.
“Odlučila sam da tužim Hrvatsku zbog ubistva mog djeteta. Pravdu još nisam dostigla, jer sam sve sporove pred hrvatskim sudovima izgubila, počev od opštinskog preko županijskog do Vrhovnog suda”, rekla je Dobrićeva.
Prema njenim riječima, avdokat Luka Šušak joj je rekao da je njegovo 15 odsto ako dobije spor, ali nije dobila ništa.
“Naprotiv! Oni su odlučili da ja njima treba da platim 35.000 kuna, odnosno 5.000 evra za sudske troškove. Papiri su otišli i za Strazbur, gdje su navodno bili mjesec dana, pa se vratili. Ni od toga nema ništa”, rekla je Dobrićeva.
Ona je objasnila da je, nakon odlaska Šuška u penziju slučaj predat advokatu Slađani Čanković, koja sada pokušava da se izbori sa hrvatskim sudovima.
“Međutim, oni ne priznaju ništa, pa je to Slađana predala Ustavnom sudu, gdje i sada predmet stoji”, rekla je Dobrićeva.
Iako je, kako objašnjava, pritisnuta sa svih strana, jer je Hrvatska stavila šapu na imovinu njenog starijeg sina Saše i prijeti da će mu oduzeti djedovinu, njoj ne pada na pamet da plati to što hrvatski sudovi traže.
“Prošle godine sam se prijavila za naknadu kada je Hrvatska priznala civilne žrtve rata. Ali, nakon godinu dana sam dobila odbijenicu, uz obrazloženje da smo mi bili pomagači paravojnih jedinica protiv hrvatske vojske, što dijete od 12 godina i ja kao žena nismo mogli biti. Na sudovima ništa nisam dobila, već samo izgubila. Zato mi je jako teško, a svakog avgusta još teže zbog svih muka. Ali, ne predajem se”, poručila je Dobrićeva.
Pogrom Srba u “Oluji” počeo je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.
Prema podacima “Veritasa”, tokom “Oluje” protjerano je više od 220.000 Srba, a na evidenciji se nalaze imena 1.869 poginulih i nestalih Srba, od kojih 1.220 civila.
Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sva obilježja genocida.