Od Gospića, preko Smiljana, do Jadovna danas živi desetak srpskih porodica, za razliku od prije posljednjeg rata, kada je tu bilo više od 50 odsto srpskog stanovništva, a gospićko-smiljanski jerej Dragan Mihajlović u Smiljan dolazi kada dođu turisti, koji bi, osim rodne kuće Nikole Tesle, htjeli da vide i unutrašnjost crkve u kojoj je njegov otac, prota Milutin Tesla službovao, a svjetski poznati naučnik kršten.

Malo ko bi da obiđe i masovnu grobnicu, na pravoslavnom groblju, u kojoj je sahranjeno 530 Srba iz Smiljana i okoline, koje su ustaše ubile za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U toj masovnoj grobnici nalazi se i 11 rođaka Nikole Tesle.

Jerej Mihajlović kaže da je do rata devedesetih godina grobnica bila obilježena, ali je za vrijeme rata ploča razbijena.

I ne samo ta ploča.

U zgradi nekadašnje Kaznionice u Gospiću, odakle su u proljeće 1941. godine Srbi odvođeni u logor Jadovno, danas su smješteni sud, zatvor i dijelom civilne službe.

To mjesto, simbol stradanja, na trgu je koji se danas zove Trg Alojzija Stepinca, a ispred su spomenici Stepincu i Franji Tuđmanu.

Jadovno je danas Nacionalni park Jadovno.

U Jadovnu, u Lici, na Velebitu, u maju 1941. godine, formiran je jedan od sedam logora u kompleksu logora Gospić - Jadovno - Pag, u kojima su logoraši boravili samo privremeno, dok ne dođu na red da budu likvidirani u nekoj od mnogih kraških jama i usjeka, kojima to područje obiluje.

Zatočenici su bili uglavnom Srbi, ali i Jevreji i protivnici ideologije NDH, a za tri mjeseca stradalo tu je stradalo ukupno 40 hiljada ljudi.

"Na ovom mjestu je formiran logor polovinom maja 1941. godine, da bi 24. juna dosegao svoje konačne granice. Prema izjavi malog broja preživjelih, svakodnevno su prijepodne i popodne iz pravca Gospića, pješke dovođene kolone zatočenike u dvoredima, vezanih ruku sa jednim kanapom ili lancem između njih. Oni koji bi na tom putu, dugom 20 kilometara od Kaznionice u Gospiću, bili malaksali, izmučeni, bili bi ubijani u jednoj od usputnih jama, kao što je Šaranova jama, jama pod Grginim brijegom...", podsjeća za Tanjug predsjednik Udruženja Jadovno 1941. Dušan Bastašić.

Prema njegovim riječima, drugi zatočenici bi bili dopremani u logor, koji nije bio radni, već "likvidacioni centar".

"Ovdje se ništa nije radilo, ovdje se samo čekalo na likvidaciju", kazao je Bastašić.

U logoru je polovinom avgusta, zbog italijanske reokupacije, posljednjih 1.500 zatočenika, od kojih 1.200 Srba i 300 Jevreja, likvidirano, zakopano i tu im je i danas masovna grobnica.

"Ta tijela nikada nisu ekshumirana, propisno sahranjena. Na ovom mjestu se nije dolazilo nakon 1945. godine i Jadovno je, do posljednjih par godina, ispalo samo jedna jama - Šaranova jama, a jama Jadovno ne postoji", kaže Bastašić.

Prvi likvidacioni centar formiran je upravo u selu Jadovno, jer su, kaže Bastašić, tu likvidacije mogle da budu brze, a računalo se i sa dobrom željezničkom infrastrukturom, koju Gospić ima.

Pitanje je je li slučajno što je baš na tom području rođen i ideolog ustaštva Ante Starčević, kao i što se tridesetih godina prošlog vijeka tu desio i Brušanski ustanak protiv jedne žandarmerijske stanice, odnosno oružana akcija, koju su organizovali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić.

Koliko je taj logor bio dobro čuvan govori i podatak da su samo tri muškarca uspjela da pobjegnu iz njega.