Ivanišević je naglasio da je u Srebrenicu, na poziv srebreničkih i bratunačkih boraca, kao njihov gost i ratni prijatelj ušao na Petrovdan 1995. godine i da u gradu nije bilo živih Srba.

- Sve mještane - pretežno nepokretne, stare i bolesne osobe i njihove rođake ili prijatelje koji su bili sa njima da ih neguju - muslimani su poubijali. Poubijani su i svi srpski ratni zarobljenici. U soliteru blizu policijske stanice našao sam i fotografisao zaklanu sitnu i staru ženu. Poslije sam saznao da se pokojnica zove Iva /ili Ika/ Mirković - rekao je Ivanišević.

On je naglasio da su ubijeni svi Srbi "do kojih su došli muslimanski noževi".

- Prema popisu iz aprila 1991. u gradu je evidentirano 1.632 stanovnika srpske nacionalnosti. Njima treba dodati i srpske zatvorenike dovedene u Srebrenicu 28. januara 1993. sa područja Cerske - rekao je Ivanišević.

On je povjedočio da prilikom ulaska u Srebrenicu nije zatekao tijela mrtvih Muslimana niti ih je bilo u okolnim selima, što, kako je naglasio, dokazuje da nije bilo zločina nad njima.

- Da je bio veliki pokolj bilo bi leševa na ulicama. Samo jedan stariji čovek je ležao mrtav. Ubijen, očito, od topovske granate. Nije bilo mrtvih po stanovima. Nije ih bilo po selima. Znate šta – tamo gdje nema zločina – nema ni dokaza, a mi smo prošli 42 sela - rekao je Ivanišević.

Ivanišević je naglasio da od tada nad svima nama lebdi pitanje šta sprečava ili čega se plaše pojedini političari da se preko dvije decenije ne oglašaju povodom pokolja Srba u Srebrenici.

- Taj pokolj je činjenica od koje počinje sve što se odnosi na događaje u tom gradu. Nije sporno da su Srbi streljali nekoliko stotina muslimanskih ratnih zarobljenika i da je to ratni zločin, ali taj zločin je minoran u odnosu na, takođe, nespornu činjenicu da su muslimani pre toga poubijali sve srpske ratne zarobljenike. Čak i više od toga, poubijali su i sve srpske civile - rekao je Ivanišević.

Prema njegovim riječima, taj "srpski kukavičluk i servilnost" izrodio je kult laži i falsifikata koje danas koriste muslimani i njihovi zaštitnici iz Nato saveza da javnost zatrpavaju histeričnom medijskom hajkom protiv svega što je srpsko.

- Kako je moguće da prilikom posete Memorijalnom centru u Potočarima srpski predstavnici jedino ne pominju stradanja svog naroda? Da li je moguće opravdati nedostatak brige za vlastiti narod? Što je još gore, oni se izvinjavaju "za srpske zločine" i uporno donose vijence cveća muslimanskim ubicama kojih je puno mezarje i Memorijalni centar u Potočarima - rekao je Ivanišević.

On je naglasio da je važno ponavljati da je muslimanski teror nad Srbima počeo u proljeće 1992. i prije rezolucije 755 Savjeta bezbjednosti UN, kojom je BiH dobila međunarodno priznanje.

- Zločini tog razdoblja detaljno su dokumentovani u jugoslovenskom Memorandumu o ratnim zločinima i zločinima genocida u istočnoj Bosni počinjeni protiv srpskog stanovništva od aprila 1992. godine do aprila 1993. godine. U Memorandumu je predstavljen kalendar - dan i mjesec ubistva za svakog od već hiljadu ubijenih mještana, redosled uništavanja sela, imena napadača i na kraju svjedočenja izbeglih mještana - rekao je Ivanišević.

On je ponovio da je Memorandum juna 1993. ambasador Dragomir Đokić predao Organizaciji UN i da je zaveden u arhivu, a da je isti dokument, takođe na zahtjev tadašnjeg predsjednika SRJ Dobrice Ćosića, u Vašington odnio i uručio važnim ustanovama američke administracije profesor Darko Tanasković.

- Međutim, i dalje u velikoj mjeri i našom krivnjom Srebrenica je ostala sinonim za srpski zločin, a ne sinonim za zločin nad Srbima. Razlog zašto je to tako možda je najbolje objasnio akademik Kosta Čavoški u predgovoru drugog izdanja moje knjige "Srebrenica jul 1995. – u traganju za istinom", koji je naveo da je od davnina poznato da se činjenička istina prećutkuje, iskrivljuje, pa i zatire kada je u sukobu sa politikom da bi poslužila ovom ili onom moćnom interesu - rekao je Ivanišević.