Nekadašnji predsjednik Republike Srpske istakao je da su Srbi zbog kompromisa odustali od modela Sjeverne Irske, to jest od ostajanja u matičnoj zemlji, a Evropa je radije podržala model Švajcarske ili Belgije.

"Ni mnogi u Srbiji ne znaju kroz kakve muke su prošli Srbi u BiH ugađajući drugima, a pokušavajući da ne unesreće svoj narod", rekao je Karadžić za "Večernje novosti".

On je objasnio da su Hrvati u ratu u BiH nastupali militantno protiv zajedničke države, što se moglo očekivati zbog njihove vezanosti za Hrvatsku i da su veliku smetnju predstavljale "primjese neoustaša", ali su HDZ-Hrvati u BiH u pogledu uređenja zemlje bili razumni i shvatljivi.

"Tražili su isto što i Srbi i što je Evropska zajednica (Karington - Kutiljero) prihvatila da ponudi svim stranama - autonomnost jednih od drugih", rekao je Karadžić.

On je istakao da se tokom posljednjeg rata u BiH prvi put muslimani nisu borili za druge, nego za sebe i jedan koncept Bosne koji nije imao nikakvih izgleda, čak i kod onih koji su ih naizgled podržavali.

"Da su kojim slučajem oni pobedili Srbe i oterali ih iz Bosne, bili bi prepušteni na milost i nemilost prozapadnom delu bivše Jugoslavije, uz ogromna ograničenja i postepeno brisanje iz Evrope", ocijenio je Karadžić.

Karadžić je podsjetio da se znatan broj muslimana, pa i cijela jedinica, borio u Vojsci Republike Srpske, braneći vrijednosti zajedničkog života, sekularne države i mira, kao i da su i hrvatski i muslimanski ranjenici liječeni u srpskim bolnicama, da su Hrvati na pojedinim mjestima slobodno prolazili preko teritorije Republike Srpske iz svoje jedne enklave u drugu.

On je istakao da je, zahvaljujući razumu i dogovoru sa hrvatskim liderom Matom Bobanom, spašeno na hiljade mladih života na obje strane i značajno je bilo umirivanje većeg dijela od 1.000 kilometara linije fronta i međusobnih borbi.

Karadžić je naglasio da su njegova iskustva sa Hrvatima u Bosni bila sjajna, da je imao dvojicu najbližih prijatelja Hrvata, te da su čak i oni kojima su ustaše pobile porodice jasno pravili razliku između običnih Hrvata i zakletih ustaša.

Prema njegovim navodima, dovoljno je dokaza da i u Hrvatskoj postoji žeđ za dobrim odnosima, uprkos značaju koji dobijaju budale i protuve, koje promovišu mržnju, a sjenku na ovaj optimizam baca činjenica da se mnogi kandidati za izbore uzdržavaju od kritike, strahujući da bi to uticalo na njihov izborni rezultat.

"Mora postati jasno da mržnja nije patriotska obaveza, ona je anonimna i krije se", poručio je Karadžić.