"Oni kad nas pozovu daju nam svoje ime i prezime, broj telefona i adresu. Mi dojavljujemo volonterima, oni idu na teren. Ukoliko je u pitanju lijek, dogovorimo se ranije sa ljekarima u Domu Zdravlja da se pripremi recept na koji će oni da kupe lijekove i naravno nose našim sugrađanima, ili ako je u pitanju hrana, isto tako. Ukoliko su udaljeniji, pošto imamo pozive sa sela, onda naši pripadnici idu sa volonterima, automobilima i rješavamo i ta pitanja. U selu je značajno manji broj nego u gradu poziva, ali naravno, sve se pozitivno rješava", kaže Ljubica Mlađenović - šef Odsjeka u Odjeljenju za društvene djelatnosti.

Svi volonteri na terenu su zaštićeni, imaju maske, rukavice i akreditovani su. Nemaju bliži kontakt sa licima u izolaciji. Te osobe, uglavnom starije populacije, ispred ulaznih vrata ostave im torbu, novac i spisak za sve neophodne namirnice. Dvadesetčetvorogodišnji volonter Stevica Tešić kog smo zatekli na terenu kaže da je u ovoj borbi vrlo važna ljudska solidarnost.

"Osjećaj je zaista divan, nažalost, moram reći da je osjećaj dobar. Ne osjećam zaista ni ovu hladnoću, ni bilo kakve prepreke. I kada dobijem poziv od Centra Civilne zaštite, zaista sam srećan što mogu da pomognem nekome kome je zaista potrebna pomoć", kaže Stevica Tešić - volonter.

Građani koji ne mogu otići sami u nabavku najčešće traže one osnovne životne namirnice. Brašno, ulje, šećer, so, voće, a tu su i potrebni lijekovi. Volonter Stevica kaže da živi sam i zna i osjeća da može pomoći drugima, a apelovao je na sve građane da i oni pomognu tako što će spriječiti širenje zaraze i ostati kod kuće. Jer, jednog dana ćemo svi zajedno slaviti jer smo pobijedili u ovoj velikoj borbi, poručio je ovaj mladi humanitarac.