Pored toga, tvrdi direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić, Vučković pripada grupi profesionalnih lažnih svjedoka na osnovu čijih svjedočenja hrvatsko pravosuđe Srbima izriče zatvorske kazne. Kojić kaže da je Vučković početkom jula 2016. godine dolazio u Derventu, gdje je navodno tragao za posmrtnim ostacima svojih nekadašnjih saboraca, dodajući da su saradnici ovog centra tada stupili u kontakt sa Vučkovićem.

"Vučković je tom prilikom rekao da traga za posmrtnim ostacima Antuna Kukuruzovića iz Pleternice i Sevdata Bajrića iz Modriče, zatim dvojice njemačkih državljana po imenima Oliver i Tomas, kao i 14 pripadnika satnije “kralj Tomislav”, a tvrdio je i da su na nekom lokalitetu zakopani leševi 34 pripadnika VRS, ali da ne zna tačnu lokaciju. Vrlo brzo poslije tog razgovora ustanovljeno je da se Kukuruzović i Bajrić još vode kao nestali, ali da su njemački državljani pušteni iz zarobljeništva i da su živi i danas, dok su tijela 14 pripadnika satnije “kralj Tomislav” ranije ekshumirana i prevezena u Hrvatsku, dok grobnica sa tijelima vojnika VRS nije pronađena. Zbog svega toga su opravdane sumnje da je Vučković dolazio u Derventu sa namjerom da trguje informacijama o leševima", objašnjava Kojić.

On kaže da su se saradnici centra sa Vučkovićem ponovo sastali 2017. godine, kada je počelo suđenje Azri Bašić pred Sudom BiH, i to na inicijativu Slaviše Đuraša, čijeg je oca Blagoju, kako je kasnije i dokazano, zaklala Azra Bašić.

"Vučković je tada tvrdio da je bio “zapovjednik” satnije HOS-a i da se 1992. godine nalazio na borbenim položajima na području opštine Derventa. Rekao je i da je prisustvovao likvidaciji nekoliko osoba u blizini mosta na rijeci Ukrini na području Novog Sela i da su te ljude likvidirali Azra Bašić i izvjesni Paradžik", kaže Kojić.

On dodaje da je Vučković tvrdio da se njegov saborac Ilir Miniri, koji je kasnije sa njim bio u zarobljeništvu na Manjači, suprotstavljao Bašićevoj, ali da je u to teško povjerovati.

"Malo je čudno da zapovjednik bude neko ko ima 17 godina jer je Vučković 1975. godište, a svakako da su sumnjive njegove tvrdnje da se nagledao raznih zvjerstava u logoru jer je priznao da je na Manjači u zarobljeništvu bio samo osam dana", kaže Kojić.

Prema tvrdnjama izvora našeg lista iz vojnih bezbjednosnih službi, koji je odlično upućen u cijeli slučaj, presuda Dani Lukajiću je dio širokog projekta s ciljem da logor na Manjači bude prikazan kao koncentracioni logor uprkos tome što dokazi kažu da su u tom logoru smrtno stradale samo dvije osobe.

"Jedan od dokaza da je cilj satanizacija RS je i to što se Vučković još 2016. godine zvanično predstavljao kao “zaštićeni svjedok Republike Hrvatske u vezi sa svjedočenjima koja se odnose na logor na Manjači”. On je tada rekao da taj predmet vodi Mladen Lončar, koji je više od deceniju bio načelnik Sektora za savjetodavnu, zdravstvenu i psihološku pomoć pri Ministarstvu branitelja Hrvatske. Lončar preko Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracionih logora vodi projekat satanizacije kroz instruisanje svjedoka da daju lažne iskaze. Pored Dubravka Vučkovića, u grupu profesionalnih lažnih svjedoka spadaju još Vlade Ugrin, Zdravko Tursan, Frane Mamić i Ilir Miniri",kaže naš sagovornik.

Suđenje komandantu

Županijski sud u Zagrebu 2. maja je osudio pukovnika Danu Lukajića na šest godina zatvora zbog ratnih zločina nad zarobljenicima na Manjači tokom 1992. godine. Presuda Lukajiću izrečena je u 11 časova, a u 12 časova počelo je suđenje bivšem komandantu logora Manjača, pukovniku Ratku Andriću.

Prema optužnici, on se tereti za zlostavljanje, te nehumane uslove u kojima je živjelo više od 350 zarobljenih pripadnika hrvatske vojske i policije. Andrić živi u Pančevu i sudi mu se u odsustvu.